Ona je glumica, televizijska voditeljka, učesnica emisija raznih formata, zaštitno lice poznate modne kuće, zvezda društvenih mreža sa velikim brojem pratilaca… Sve nabrojano navodi na pomisao da se radi o vitkoj, dugonogoj, stereotipnoj lepotici sa ugrađenim silikonima, ispućenim ustima i upadljivo iscrtanim obrvama. Žene takvog opisa su zaposele televizijske ekrane, modne piste, društvene mreže, a pojedine i fotelje u parlamentu. Da talenat, svestranost, šarm i harizmatičnost predstavljaju osobine koje fizički izgled mogu da bace u drugi plan, dokaz je Selma Krifica Čoloman (1983.god.) iz Sarajeva, omiljena i svima poznata kao BIG MAMA. Lepa, moderna i atraktivna na prepoznatljiv način, Selma elegantno nosi svoje obline, ne pristajući da se krije iza tamne odeće i da skriva telesne adute. Ponosno i sa naglašenim samopouzdanjem, ona samouvereno nosi modernu, šarenu odeću, često menja frizure, ne odriče se ružičastog karmina. Prihvatila je sebe u tolikoj meri, da joj ne predstavlja problem da pravi beskrajne šale na sopstveni račun. Ipak, neprekidno se bori sa suvišnim kilogramima, težeći tome da bude zdrava, da se još bolje oseća i bude primer drugima.



Nije tajna da se veći deo života borite sa suvišnim kilogramima. Kada je ta borba započela?
Rođena sam sa 5 kilograma kao buca-beba koja je svima bila poput igračke sa kojom su svi uživali. Podsjećala sam na čuvenu bebu ćelu, samo u malo punijoj verziji. Starija sestra je bila nedonošče i uvijek je bila borba oko njene ishrane, jer nije htjela ništa da jede. Kada sam se ja rodila, bila sam velika suprotnost od moje sestre, buca koja je uživala u obrocima. Roditelji su nastojali da jedem obroke u razumnim količinama čitavo moje djetinjstvo, mada je bilo vrlo teško jer sam uvijek tražila hranu. Kada sam krenula u vrtić, rangirala sam svoje odlaske po hrani. Na primjer, ponedjeljkom su bili na meniju makaroni sa sirom i ponedjeljkom sam jedva čekala ići u vrtić, dok je utorkom bio kelj koji je jedina povrćka koju nisam voljela i tada nisam željela ići u vrtić. Roditelji su potražili i stručnu pomoć i prilično su moju debljinu držali pod kontrolom. Međutim, kada sam krenula u osnovnu školu, opet sam se počela boriti sa kilogramima. Dobro se sjećam, u prvom razredu osnovne škole sam bila najteža u razredu sa 45 kilograma, dok je najlakši dječak imao 17 kg. Poslije toga sam operisala krajnike i izgubila oko 10 kg. Sve je bilo prilično pod kontrolom do mog 7. razreda kada sam se ponovo počela jako debljati i došla do nevjerovatnih 90 kg u toj životnoj dobi.



Da li imate istoriju gojenja i mršavljenja, gubljenja i vraćanja kilograma?
Često se šalim na račun svojih dijeta i kažem kako sam u svom životu izgubila 2 tone, a 3 dobila. To je moj život. Prva dijeta, koju sam držala, je bila VMA dijeta, na kojoj sam vrlo brzo gubila kilograme. Kako sam u to vrijeme bila dijete u razvoju, zbog propisane ishrane sam se osjećala iscrpljeno. Roditelji su ponovo potražili stručnu pomoć i tada sam dobila savjete nutricioniste i plan obroka, ali se meni, kao tinejdžerki, to činilo jako dosadnim. Htjela sam da brzo gubim kilograme, te sam počela da smanjujem obroke, krijući to od roditelja. Vrlo brzo sam smršala na 60 kilograma, što je bilo idealno za moju visinu. Međutim, nakon brzog mršavljenja sam se vratila starim navikama, pa sam brzo i povratila kilograme, i uz to dodala nove. Kroz čitavo moje školovanje sam uvijek bila na nekoj dijeti: UN, mesna, kupus, keto… Svaku dijetu sam znala napamet. Kako sam dugo radila kao voditeljica na televiziji, dobila sam i show koji se zvao Buci/Buci, to je bila emisija o gubitku kilograma, u kojoj su učestvovali nutricionisti, psiholozi, treneri. U tom periodu sam izgubila preko 30 kilograma, ali sam nakon toga izgubila voljenog oca i sve kilograme vratila. Imala sam period kada sam se prejedala i dobila mnogo kilograma. Tada sam rekla da je dosta! Ponovo sam počela sa iscrpljujućom dijetom i izgubila nevjerovatnih 60 kilograma! Nakon tih strašnih dijeta, čovek kao da dobije neko bjesnilo za hranom, osjećaš se kao najveći ovisnih i kreneš opet da jedeš, jer si poželio apsolutno sve. Uz to sve sam, u tom periodu, izgubila i mamu, ženu koja se toliko borila sa mojim viškom kilograma… Imala sam osjećaj da mi se svijet srušio… Totalno sam izgubila kontrolu. Nakon svega sam se i sama razboljela i morala hitno na operaciju. Tokom oporavka od operacije su mi hormoni podivljali, kao asmatičar sam bilo izložena terapiji kortikosteroida, pa sam vratila sve izgubljene kilograme. Trenutno sam na programu Čigota, u svojoj novoj životnoj borbi, i zaista mislim da sam napokon našla pravi put, do sada sam izgubila skoro 30 kilograma i super se osjećam.



Osobe sa suvišnim kilograma neretko boluju od depresije, pate zbog nedostatka samopouzdanja i muči ih osećaj krivice. Da li ste, nekada, i sami iskusili nešto od navedenog?
Iskreno, ja nemam taj problem i sebe sam prihvatila. Morate sebe da prihvatite da biste uživali u životu. Svi mi imamo mane. Debljinu nisam nikakada podržavala i oduvijek sam je smatrala bolešću, i samo želim da izgubim kilograme zbog zdravlja. Ne trebamo dozvoliti da nam nedostatak samopouzdanja i kojekakvi neukusni komentari unište život.
Prepoznatljivi ste po ružičastom karminu, odeći vedrih boja, po čestom menjaju frizure. Krije li se u tome poruka za punije osobe, koje praktično kažnjavaju sebe oblačeći se u crno i skrivanjem svojih aduta?
Nažalost, preovlađuje mišljenje da u tamnim bojama izgledamo mršavije, da nam ljepše stoje od svjetlih. Ja sam totalno drugog mišljenja i smatram da se trebamo oblačiti onako kako se nama sviđa, a ne onako kako se sviđa sredini. Oduvijek sam voljela boje, a ružičasti karmin je moj zaštitni znak. Mišljenja sam da se punije osobe itekako trebaju sređivati i uživati u bojama. Nema potrebe da se kažnjavamo tako što ćemo živjeti za druge, a ne za sebe. Ja živim život punim plućima, oblačim sve te vesele boje i sretna sam u njima, a uz to sve se i borim sa problemom koji se naziva gojaznost. Ljudi nekada imaju predrasude pa kažu da ne treba prihvatiti sebe ovakvog ili onakvog, te da treba isključivo pristupiti rješavanju problema. Ja sam nekog drugog mišljenja jer smatram da je život prekratak da provodimo određene trenutke u kažnjavanju, mišljenja sam da treba maksimalno uživati u svakoj sekundi, ali svakako uz to i pristupiti rješavanju problema.



Zračite zaraznim, nepokolebljivim samopouzdanjem. Kako se ono stiče i kako se neguje?
Školu samopouzdanja sam završila još u vrtiću, jer sam kao i svako drugo dijete sa određenom manom bila izložena ismijavanju vršnjaka. Smišljali su razne pjesmice na račun mog izgleda i pokušavali me rasplakati. Zvali su me raznim pogrdnim imenima. Jedno od njih je bilo debeli but. Zamislite kakve nadimke djeca mogu smisliti. U tim momentima sam shvatila da sam drugačija od ostale djece, ali isto tako sam shvatila da se moram boriti. I, da, borila sam se. Nisam htjela ništa govoriti roditeljima, nego sam stvar preuzela u svoje ruke. Branila sam se kao lav. Na svaku prozivku sam odgovarala ujedanjem. Da, dobro ste čuli. Ko god me izazivao, ja sam mu pokazivala zube i ujedala ga. Tako da mi više ništa nisu smjeli. Kada se to pročulo među našim vaspitačicama, one su odmah reagovale te pozvale moje roditelje da im ukažu na problem. Ali niko nije pričao o uzroku. Ja sam odmah rekla šta je uzrok i tada sam napravila pravu pometnju u vrtiću. Iz toga sam izašla kao heroj i bila sam jedna od zaštitnica sve djece koja su trpila tu vrstu vršnjačkog nasilja. Mislim da svaki oblik nasilja moramo prijaviti. Jedanaest godina sam držala dječiju igraonicu u Sarajevu i to je bilo mjesto gdje su sva djeca bila ista i tretirana na isti način, ma koje mane imali. Zaključak je da moramo dovoljno voljeti sebe da bismo se prihvatili, i to je ključ velikog samopuzdanja.
Na javnoj sceni se favorizuju izrazito vitke žene. Vi ste uspeli da se nametnete šarmom, harizmom, intelektom, duhovitošću. Šta mislite o trendu koji promomviše fizički izgled kao meru vrednosti?
Nažalost, živimo u vremenu u kome se na prvo mjesto stavlja fizički izgled. Nameću se određeni ideali ljepote, u koje se rijetko ko uklapa. Šta znači biti lijep? Jedan profesor, za vrijeme pohađanja gimnazije, me je naučio tome da smo svi lijepi jer smo originalni, autentični. Istina je da su dugonoge ljepotice favorizovane, ipak, nijedna ne može da ostvari uspjeh u nekom ozbiljnom poslu ako joj nedostaju obrazovanje i talenat. Zbog poremećenih standarda je moj put bio teži, ali je zato uspješan i dugovječan.



Imate bogat profesionalni opus. Upoznajte nas sa javnim platformama na kojima ste učestvovali.
U javnom životu sam preko 18 godina. Bila sam učesnica mnogih talent show-a. U dva show-a sam bila finalista. Nakon toga slijede moji brojni angažmani. Radila sam dječiji program, priloge za nedjeljno popodne, razne emisije zabavnog karaktera, glumila u seriji „Ovako brate neću“, radila backstage u regionalnom show-u „Zvijezde sa zvijezdama“ i na kraju show koji me obilježio za čitav život, a to je BIG MAMA HOUSE zbog kojeg i nosim taj nadimak BIG MAMA. Put je bio težak, ali uspješan i mislim da sam sve u životu postigla zbog dara koji mi je Bog dao te puno rada i odricanja.
Omiljeni ste, imate veliki broj pratilaca na društvenim mrežama, ne nedostaju vam poslovni angažmani. Ima li onih kojima su vaši kilogrami u prvom planu? Da li ste se nekada suočili sa uvredama i kako ste na njih reagovali?
Što se tiče poslovnih angažmana, samo prihvatam da radim kampanje, te reklamiram proizvode koje zaista koristim. Inače sam i plus size model, te reklamiram odjecu za dame konfekcijskih brojeva 42+. Klijentima se obično dopada to što sam svoja te im napravim reklamu u svom fazonu na šta publika jako pozitivno reaguje. Javna sam ličnost i ja sam još prije 18 godina, kada sam ušla u ovaj svijet, shvatila da ako se želim baviti javnim poslom, moram biti konstantno izložena raznim komentarima. Prihvatila sam to i uspješno se nosim sa tim. Postoje oni divni ljudi koji vam uljepšaju dan sa komentarima, a takođe postoje ljudi koji vas najbrutalnije znaju izvrijeđati na račun fizičkog izgleda, takođe se javljaju i oni sa „dobronamjernim“ savjetima koji su sve samo ne dobronamjerni. U stvari, zlonamjerne komentare vam pišu osobe iza lažnih profila ili neki nesretni ljudi koji su usmjerili svoj život na druge, umjesto na svoj. Naučila sam da živim s tim i to me ne pogađa.



Poznati ste po izreci: Da Bog sačuva. Od čega biste voleli da Vas Bog sačuva u nastupajućoj, novoj godini, a šta biste voleli da Vam donese?
Voljela bih da nas Bog sve sačuva od opakih bolesti i zlih ljudi, a da nam svima donese samo momente zdravlja, koje ćemo provoditi sa svojim najmilijima.