Život je prepun iskušenja, ako se osvrnemo oko sebe, videćemo da se većina osoba bori sa nekim problemom, na manje ili više uspešan način. Iako je problem gojaznosti onaj koji ugrožava prvenstveno zdravlje, a potom i kvalitet življenja, borba sa tim problemom donosi boljitak iz dana u dan. Svako, ko je započeo borbu sa suvišnim kilogramima, je mogao da vidi da će, ako ne odustane i ne posustane, ostvariti pobedu. Benefite borbe je, kroz čak 33 izgubljena kilograma, iskusila Tijana Gvozdenović iz Karlovca. Ona je donela odluku, naoružala se voljom i nema nameru da odustane, sve dok ne dostigne željenu težinu. Takav stav će joj, sasvim sigurno, doneti pobedu.

Kada ste, i zbog čega, dobili suvišne kilograme?

Moja gojaznost je počela od moje rane mladosti, još dok sam bila adolescent, to nije tada bilo toliko strašno, ali su nakon tridesete godine kilogrami jednostavno počeli da luduju. Pretpostavljam da je stres bio okidač. Punih pet godina sam se vrtela u začaranom krugu i zaista mislila da je to moj „kraj.” Emocionalno prejedanje dovelo me je do tog stadijuma da sam se jedino istinski osjećala srećnom samo dok sam jela… Jela sam po ceo dan i noć visoko kalorične obroke, pune ugljiko hidrata, čak do te mjere da nisam marila ni za bol u trbuhu koji bi me razarao. Iako u njega više ništa ne bi moglo stati, to me nije spriječavalo da nastavljam da se prejedam. Šok koji sam doživjela nakom mjerenja na vagi, doveo je do tog čuvenog „klika u glavi”. Brojka od 147,7 kg je u meni izazvala nevjerojatan strah i samo jednu misao: Tijana, sa ovim kilogramima ti možeš živjeti još svega par godina… Probudi se!

Kako ste se osećali kada ste nosili najveću telesnu težinu?

Svaki moj dan bio je pretežak, patila sam od aritmije, anksioznih napada kao i napada panike, mučili su me bolovi u krlježnici, teško sam se kretala, čak ni tenisice nisam mogla svezati. Tu je, prvenstveno, bilo prisutno i nezadovoljstvo samom sobom. Sve to je učinilo da padnem u još veću depresiju. Zaista sam bila očajna, jadna, tužna. Izbacila sam sva ogledala koja sam imala u stanu, jer nisam željela da se suočim sa realnošću. U gradu bih okretala glavu od izloga, samo da u njima ne bih ugledala ogromnu sebe, što bi me navelo da padnem u još veći očaj.

Šta je bilo presudno da se odlučite da započnete upravo dijetu bez ugljenih hidrata?

2.5.2021. godine riješila sam da uzmem sve u svoje ruke. Bilo je puno pokušaja držanja raznih dijeta, koje su se bezuspješno završavale, pa sam jednostavno odlučila da poslušam sebe i svoje tijelo. Izbacila sam iz prehrane šećer, brašno, dakle tjesto, slatkiše, gazirane napitke i sve što mi se činilo da mi smeta. Uvela sam puno povrća i voća u prehranu, meso, ribu i orašaste plodove. Kad god bih osjetila poriv za slatkišima, jela bih med. To se obično događalo zbog PMS-a. Obroke sam izbalansirala i potrudila se da nakon 19 h navečer ne jedem. Doručak bi se sastojao od lanenih pločica, sira, ajvara, jaja ili domaćih žganjaca sa vrhnjem. Ručak bi bio šta god da je taj dan kuhano, samo bez kruha, sa puno salate. Večera bi bila 100 grama orašastih plodova ili, vjerovali ili ne, zdjela kokica. Vodu sam povećala na 3 l dnevno, i znala sam s vremena na vreme za svoj gušt popiti coca-colu ziro. 

Opišite nam kako ste smršali.

Za 6.5 mjeseci zahvaljujući mojoj ishrani smršala sam 33 kilograma.  Sa 147.7 kg, na trenutnih 114 kg. I mogu slobodno reći da sam započela jedan novi život. Čitav pogled na svijet se promjenio, jednostavno sklop u glavi, misli, pa čak i postupci su se promijenili i ne stajem na tome. Još radim na sebi i dok moj cilj od 85 kg ne bude ostvaren ja se neću zaustaviti.

Kako se osećate nakon što ste smršali?

Vratilo mi se samopouzdanje, volja za životom koju sam bila izgubila, nekako imam utisak kao da sam se opet rodila.

Osobe sa suvišnim kilogramima su neretko žrtve diskriminacije. Šta je, po Vašem mišljenju, pravi odgovor na upućenu uvredu?

Toliko puta bila sam bila povrijeđena, što pogledima nepoznatih ljudi, što zbog izrugivanja bliskih prijatelja. Puno puta jasno sam vidjela zlu namjeru isfrustriranih „prijateljica” koje su me baš htjele poniziti, ali sam ostajala dostojanstvena i pravila sam se da to ne vidim. Ipak, danima bi se osjećala loše zbog toga što je neko hranio svoj ego tako što će se meni nasmijati ili me u društvu poniziti. Shvatila sam da je moj problem samo pretilost a njihov je mnogo, mnogo veći. I dan danas doživim s vrijemena na vrijeme uvredu na račun kilograma, a jedino što bi im poručila je da NIŠTA DRUGO MI NE MOGU ZAMJERITI OSIM TOGA. U njima je problem i trebaju ga riješiti kao što ja rješavam svoj problem. Doživjela sam i to da čak nisam mogla ni posao da nađem samo zato jel sam pretila, vlasnici bi me jednostavno izignorisali. Padala sam u takve depresije da je najlakše bilo odustati, ali ipak je borba pobjedila.

Šta biste, nakon svog iskustva, poručili onima koji žele da smršaju?

Svima onima, koji su u svom životu obijeleženi da nose križ pretilosti poručila bih da smo mi blagosloveni, jer smo zapravo sretni što nam je dat križ koji možemo riješiti. Postoje nerešivi i neizlečivi problemi, postoje ljudi koji nose veće i teže križeve od nas, pa se bore i ne odustaju. Strepljen-spašen, to je rečenica koja opisuje ovaj naš križ.

ZAPOČELA SAM NOVI ŽIVOT SA 33 KILOGRAMA MANJE – Intervju sa Tijanom Gvozdenović

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: