Sve što mislimo, osećamo ili radimo se snažno reflektuje za ljude koji tome svedoče. Otuda je naša dužnost da se uvek ponašamo najbolje što umemo, kako bismo mogli da budemo primer i uzor drugima. Ako uspemo da se izborimo sa svojim najvećim problemima i iz te borbe izađemo kao pobednici, sigurno ćemo postati svetionik onima kojima je podstrek potreban. Kristina Šucko Ptičar (1989.god.) iz Krapine u Hrvatskom Zagorju je, ugledavši se na druge osobe koje su smršale, i sama uspela da se oslobodi suvišnih kilograma. Kristina je to uspela zahvaljujući istrajnosti, podršci, redovnim obrocima i kvalitetnoj hrani. Sada ona drugima postaje primer i daje im smernice ka uspehu. Najvažnijom stvari u životu Kristina smatra porodicu, koja joj je davala podršku kako u mršavljenju, tako i u svemu ostalom. Zaposlena je u naftnoj kompaniji, a hobi joj je dizajniranje enterijera.
Kada ste počeli da imate problema sa suvišnim kilogramima i šta Vas je navodilo na to da jedete više nego što Vam je potrebno?
Moram priznati kako sam oduvijek bila jače tjelesne građe, dakle genetski. U principu stalno sam morala paziti na ishranu jer bi se udebljala ako bih se imalo opustila. Moja kilaža iznosila je i varirala od 59 kg do 65 kg jer bi uvijek pazila. Nekih 15 kilograma sam dobila za vrijeme blizanačke trudnoće što i nije bila tako alarmantna stvar, jer sam se nadala da ono što od kilograma ostane lako ću skinuti. Kako sam provela 3 godine na porodiljnome uz djecu, tako sam i počela nagomilavati kilograme. Borila sam se sa raznim dijetama 13 godina ali nikako ne bi uspjevala jer bi odustala. Činilo mi se skidanje kilograma naporno i teško. Ove godine u 3. mjesecu sam nekako sama sebi doslovno proklikala kad sam na vagi dosegla 98 kg. Rekla sam sama sebi – sad je bilo dosta, ovo mora ići dole ili ću početi imati zdrastvenih problema, a to ne želim. Najvećom greškom u svojoj ishrani pripisujem preskakanju obroka i lošoj navici, preskočila bih obrok i zamijenila bi ga slatkim. Doslovno sam se ubijala u slatkome.
Da li Vam je, i u kojoj meri, zbog suvišnih kilograma bio ugrožen kvalitet života?
Naravno da sam se osijećala nelagodno sa svojim kilogramima, nisam se mogla lijepo obući kako bih željela, u ogledalu sam vidjela osobu koja se doslovno zapustila. Sva sreća je bila u tome da moje zdravlje nije stradalo i da sam na vrijeme tj. u zadnje vrijeme shvatila kako će mi to s vremenom učiniti lošiju situaciju i prouzročiti zdrastvene probleme. Dok su moje prijateljice imale lijepi odraz u ogledalu ja sam bila nesretna u svojim kilogramima.
Zahvaljujući kom načinu ishrane ste smršali i zašto ste se baš za njega odlučili?
Kako sam i već naglasila prijelomni trenutak je bio kad je vaga ovog proljeća pokazala 98 kg. Od tog dana sam odlučila napraviti nešto dobro za sebe i biti ustrajna ako želim sačuvati svoje zdravlje. Učlanila sam se preko Facebooka u grupu Dijeta bez ugljikohidrata. Motivirali su me slike i uspjesi drugih ljudi, eto od kojih su neki danas i meni postali prijatelji i bili podrška kada sam započinjala. Detaljno sam proučavala dozvoljene namirnice koje mogu koristiti.
Kako je teklo Vaše mršavljenje?
Poprilično sam bila ustrajna, vjerojatno mi je pomogla podrška članova grupe da ja to mogu, i stvarno u svom tom zanosu sam shvatila: ako mogu drugi zašto i ja sebi ne bi mogla pomoći. Čak mi nije niti teško palo kad sam shvatila da je sve samo u glavi i da se može kvalitetnije hranitti a loše izbaciti. Kada kilogrami počnu padati dobiješ vjetar u leđa, obuzme te neka pozitivna sreća. Iskreno, prve rezultate sam počela primjećivati nakon 2 tjedna od početka dijete, hlače su mi već bile veće i to mi je davalo snagu i volju za dalje. Prvi put sam se vagala nakon mjesec dana, tj. skupila hrabrosti – kad ono 14 kg manje! Bila sam presretna jer se ovog puta isplatilo.
Da li ste tokom procesa mršavljenja imali periode stagnacije u gubitku kilograma i kako ste ih prevazilazili?
Tijekom procesa mršavljenja je normalno da dođe do stagnacije pada kilograma, ali to je normalno jer se naš organizam bori održati ravnotežu i balans. To je kao neka doslovno nagrada kao da nam naš organizam govori da shvaća i on da je došlo do promijene u ishrani. Meni se stagnacija dogodila nakon mjesec i pol držanja dijete, ali nije me obeshrabrilo jer su i i drugi članovi grupe imali kao taj problem koji je zapravo normalan proces. Ali već mi se svidio moj rezultat i odraz u ogledalu i nisam bila obeshrabrena.
Koje ste navike nakon mršavljenja trajno usvojili?
Čak ne bi rekla da su to navike to je sad moja svakodnevnica. Imam više obroka u danu, malo više pripazim što jedem jer stvarno se može uspjeti, ali smatram da taj trenutak treba doći. Ja sam se iza poroda borila 13 godina kolko su i moia dva dječaka stara. Ali ja kažem sama sebi – mama je uspjela.
Nakon svega što ste iskustveno spoznali kroz proces gubljenja suvišnih kilograma, šta je ono što biste poručili onima koji se tek spremaju da ga započnu?
Stvarno smatram da upornošću možemo dostići željene ciljeve, samo kad odlučimo malo više zapeti jer sve je u glavi, to je jedna psihološka strana. Oni koji počinju neka pokušaju biti ustrajni jer trud se isplati. Neka se okruže pozitivnim ljudima, ljudima koji im budu podrška u ostvaremju željenih ciljeva. Svi znamo da nas negative sugestije dovode do pada, takve ljude izbjegavajte jer ima onih koji će stvarno dati sve od sebe da Vam pomognu, da vam bude bolje i da uspijete. Svima koji su u borbi s kilogramima želim sreću i puno izgubljenih kilograma.