
Zovem se Bojana Pakić, imam 26 godina, završila sam Visoku poslovnu školu i radim na poziciji Administratora prodaje, udata, majka dve devojčice. Mlada sam se udala i nekako sebe u potpunosti posvetila mužu i ćerkama. Sve drugo mi je u principu bilo manje bitno. Svu snagu sam crpela iz toga da one budu ponosne na mamu. Kada rezimiram sebe u pogledu svoje kilaže i fizičkog izgleda, dolazim do toga da ja nikada nisam imala problem viška kilograma, iako je kilaža sama po sebi varirala, tokom puberteta i odrastanja, većih oscilacija nije bilo, ali postojao je problem u mojoj glavi, kompleks, nezadovoljstvo sobom i večita težnja za što manjom kilažom. Jela sam normalno, nikada previše, nikada premalo. Ali psiha je ono što me je uvek ometalo.
SAMOPOUZDANJE MI JE UVEK BILO NA GRANICI
Imala sam jako malo znanja što se tiče kilaže, obima, veličine garderobe, pa samim tim je kompleks bio veliki, a samopouzdanje uvek na granici. Prvi problem viška kilograma dolazi sa prvom trudnoćom, da kažem prvi drastičniji i meni upečatljiv višak od 14 kg, koji me naveo da posegnem za prvom dijetom i za to sam odabrala UN Dijetu. Za samo mesec i po dana sam stigla na sebi zadovoljavajuće kilažu od 59kg. Ali htela sam još niže, problem ne kilaže više, već psihe, opet kompleks.
BUDIMO SREĆNI U SVOJOJ KOŽI
Veliki broj žena koje sam upoznala i sa kojima sam razgovarala o kilaži, imaju problem sa kompleksima i ne tako kompletnom slikom sebe, mentalno, a ni fizički. Gde je dubina njihovog problema ne znam, ali smatram sa umesto što se bave onom šta im nedostaje, treba da se okrenu ka tome da upoznaju sebe, svoje granice, svoj izgled, ne ispuštajući iz sebe želju ka boljem i ne izostajajući sa puta čežnje za savršenstvom, na kojem sam se i sama našla i sa koga ne dozvoljavam da skrenem.
Uvek nam ono malo fali da budemo srećni, a činjenica je da samo drugačiji pogled na svet oko sebe i na sebe dovodi do toga da budemo srećni u svojoj koži onakvi kakvi smo.

ODLUČILA SAM DA ĆU IĆI DO KRAJA
Drugi moj problem sa kilažom je nastupio u drugoj trudnoći nakon porođaja mi je ostao višak od 20kg. Ozbiljan problem, post-porođajna depresija, koja je moje psihičko stanje dovela do apsolutnog kraha, želela sam da potražim stručnu pomoć, ali nekako mi je svest počela da se ogleda u sreći i ljubavi koja me stalno okruživala, a čije prisustvo nikako nisam primećivala. Svojom frustracijom sam nanosila bol svojoj porodici i onima koji su neprimetno počeli da leče moj um. Dok sam ih posmatrala polako sam se oporavljala i odlučila da ponovo počnem sa dijetom zbog njih, samo zbog njih troje, koji su mi izazivali osmeh na licu i neizmernu sreću, a opet i zbog sebe. Ljubav, velika ljubav koju sam osećala mi je davala neiscrpnu snagu da idem napred, pokretala me je. Odlučila sam da ću ići do kraja, polako i sigirno ali do kraja.
DRŽALA SAM ISPROBANU UN DIJETU
Neko sam ko nikako ne voli da radi vežbe, pa sam ih i tokom dijete izbegavala maksimalno. Za to mi je trebala sigurna i delotvorna ishrana, išla sam na soluciju već isprobane i proverene UN dijete, i jedno jutro samo sam počela. Znala sam da moram imati redovne obroke, da na vreme idem na spavanje, da maksimalno izbegavam gazirane i slatke napitke, unosim dovoljno tečnosti, da pravilno kombinujem namirnice i počela sam da verujem da ću uspeti. Ništa drugo i niko nije mogao da me omete sa tog puta, ubeđena da ja to mogu ispunjena ljubavlju, blagostanjem, mirom, i onda kada ga nije bilo, grabila sam sitnim a opet na kraju krupnim koracima ka svom cilju i smanjenju telesne težine. Sama dijeta traje 90 dana, za tih 90 dana izgubila sam 18 kg, bila sam presrećna zbog svog uspeha i kilaže od 62 kg, ali sam odlučila da nastavljam i počela održavanje kilaže koje takođe traje 90 dana. Za tih 90 dana sam oscilirala, nisam potpuno pratila kombinacije namirnica i smršala na 58 kg. Nisam do kraja ni išla, nije bilo potrebe, ali sam na moju veliku sreću uspela da pobedim sebe i sve svoje slabosti.

OPORAVLJAJUĆI SVOJ UM, OPORAVILA SAM SEBE
Shvatila sam da sam lepa, ne i najlepša, da sam pametna, ne i najpametnija, da sam dobra, ne i najbolja, da sam zgodna, ne i najzgodnija. I šta je to “naj”, i koliko je to daleko od onog što smo i gde je suština. Shvatite da je sreća u malim stvarima da nije bitno šta nam kažu već ko nam kaže. Da je sreća moje dece pored zadovoljne mame, da su one te koje me guraju napred, da je poljubac i siguran zagrljaj mog muža neprocenjiv, ta podrška i način na koji me on gleda. Shvatiš da gubiš kada sebe ugnjetavaš, da si svoj najveći prijatelj koliko i neprijatelj, da samo svojim pogledom na ono što te okružuje možeš sebe dovesti do savršenstva. Gde je kraj, nema ga, nema kraj blagostanju u kom se možeš naći samo ako ti tako želiš. Zato sada, ne neki drugi put, SADA, preispitaj sebe, preispitaj ko si, šta si, kakva ti boja kose odgovara, koji konfekciski broj te čini zadovoljnom, šta voliš da radiš (čitaš, gledaš film – seriju, šetaš, pevaš, igraš) baziraj se na ono što VOLIŠ, ne misli oonome što te opterećuje, ne radi ono zbog čega ćeš patiti, ako nešto ne želiš to i NE MORAŠ. Sve ono što ŽELIŠ to i MORAŠ to i HOĆEŠ. Pruži sebi zadovoljstvo, da SIJAŠ punim sjajem.
USPEH NE IZOSTAJE AKO VERUJEMO U SEBE
Samo ta jedna mala odluka može promeniti SVE, a za sve ti je potrebno da VERUJEŠ u sebe i uspeh nikako neće izostati. Ni odraz u ogledalu neće biti bitan, smejaćes mu se samouvereno, zbijaćeš šale na račun svog izgleda, ali i dalje ići ka tome da bude bolji i šale će biti smešnije. Dubina našeg uma je tajna našeg uspeha. Ona nesigurna devojčica je postala svesna sebe, svojih kvaliteta, svesna svoje unutrašnje snage i veličine inata koji nosi, i nikome i ničemu neće dozvoliti da to ubije u njoj. Verovala sam i uspela sam, ako sam mogla ja možete i vi, ako sam uspela ja, uspećete i vi.