Ko smo mi, ispod tereta suvišnih kilograma? Nije retkost da se gojazne osobe identifikuju sa svojim telima, da zanemaruju i zapostavljaju sve lične osobine i vrednosti. Kao da sebi ne dozvoljavaju da imaju samopoštovanje i samopouzdanje, čekajući na vreme u kome će da smršaju, kako bi se prikazali u punom sjaju. A upravo nam aktiviranje ličnih resursa može pomoći u procesu mršavljenja. Ivana Mataija Rončević, iz mesta Sveti Juraj, je svoje najbolje karakterne osobine angažovala kako bi smršala 36 kilograma. Iako je sumnjala u sebe, prisetila se da je borbena, tvrdoglava, optimistična, žena od stava koja nikada ne odustaje. I, pobedila je! Smršala je, regulisala je zdravstvene probleme, zavolela je pešačenje, iznedrila je neku novu ženstvenost i seksepil. Postala je primer i uzor, ne samo zbog rezultata u mršavljenju, već i zbog promene odnosa prema sebi, zbog prihvatanja sebe i spremnosti da još više unapređuje svoj život.


Čega se sećate kao karakterističnog, iz perioda u kome ste dobijali suvišne kilograme?


Jela sam sve što mi je došlo pod ruku. Bez ograničenja u količini, bile su to ogromne količine. Bez da sam birala, bez da sam gledala na kvalitetu namirnice ili gotovog proizvoda. Jela sam u svako doba dana i noći! Jela sam neredovito (nisam imala okvirno vrijeme za obrok). Jela sam uglavnom „s nogu“. Jela sam gotovo uvijek ne razmišljajući o hrani, o količini i vrsti namirnica.


U kolikoj meri je višak kilograma uticao na Vaš život i na Vaše
samopouzdanje?


Najveća težina koju sam imala bila je 136 kg. Druga trudnoća planirana je s pozamašnim brojem kilograma viška. Kroz trudnoću sam se udebljala dodatnih 25 kg. Jedva sam iznesla trudnoću do kraja. Noge su mi počele oticati već od početka trudnoće, bila sam troma, koža mi je na mnogim dijelovima tijela ispucala, jednostavno sam se izobličila. Svaki kontrolni pregled, kada sam trebala stati na vagu, za mene je predstavljao stres i nelagodu, zbog kuđenja i opaski koje mi je doktor upućivao. Opravdano! Brinuo je za moje i bebino zdravlje. U trećoj trudnoći dobila sam manje kilograma, ali i povišen krvni tlak, te gestacijski dijabetes, a vaga me više nije mogla izvagati jer nije bila graduirana za toliko kilograma. Društvenog života i osobnih kontakata bilo je sve manje, samopouzdanje sam „na van“ uvježbala odglumiti, a kada bih ostajala sama sa sobom, u tišini sam si priznavala da nisam niti sjena one nekadašnje Ivane autoritativne i probojne ovnice… Žene od stava, principijelne, svemisleće, komunikativne i optimistične. U ogledalo se nisam pogledala godinama. Moglo bi se reći i desetljećima. Niti u prolazu, niti slučajno krajičkom oka. Zazirala sam gledati i direktno u moje tijelo, u one dijelove koje sam još od debljine uopće mogla i vidjeti.


Da li ste nekada držali, pa prekidali dijete?


Prve spoznaje o debljini javile su se još u osnovnoj školi. Dobro se sjećam kako mi je jedan dječak na plaži rekao da imam trbuh kao televizor. Izgladnjivala sam se jogurtom, jela bih samo to, sakupljala čašice i brojala ih. Kad sakupim ovoliko ili onoliko bit ću mršavica, kile će nestati i to će biti kraj mojoj patnji. Zamislite samo što se vrtjelo, koji se film prikazivao u toj maloj glavi! Krivo! To sam si radila, izgladnjivala sam se. Držala sam kojekakve dijete, kupovala pripravke i čajeve za mršavljenje, nabavljala sprave koje puno obećavaju. Prva je bila planetarno poznata i popularna sprava „stomak eliminator“ Upravo to. Razmišljajući kako svaka dijeta ima rok i kad on dođe sve je riješeno i tu je kraj, mogu ponovo sve jesti i vratiti se na staro, konstantno sam se u ciklusima razočaravala. Samopouzdanje je opadalo i vrtila sam se u krug, ponovo i ponovo. Bila sam frustrirana kad bi vaga pokazala stagnaciju pa čak i više kilograma i rokovi su
zaista (jer sam bila nestrpljiva) bili nerealno određeni i prekratki za ogroman višak koji sam tada imala. Do ljeta, do Božića, do rođendana…


Šta je za vas predstavljalo prelomni trenutak, nakon čega ste započeli svoje putovanje ka zdravijem životu?


Moj stariji sin mi je poklonio tenisice za trkače i rekao mi kako se nada da ću ih „satrat“ (istrošiti, poderati). Pri tome se nije smijao! E, to, što se on nije smijao, to je moj prvi i najveći motiv. Htjela sam promijeniti tu sliku sebe u njegovim očima jer on je za mene veeeliki dio mene. Tu sam logiku pronašla u svojoj glavi i u srcu. Nekako sam između mene i njega uvijek stavljala znak jednakosti. Također smo i karakterno vrlo slični, temperamentni, pronicavi, nagli, borbeni, tvrdoglavi ovnovi. Istovremeno sam doživljavala i zdravstveni krah. Nagomilala sam nekoliko dijagnoza, od kojih gastritis, anksioznost, jake bolove u kičmi i svim zglobovima, dobila erizipel (crveni vjetar, bakterijsku bolest koja je po život opasna jer može izazvati sepsu), psorijazu, karcinom vrata maternice, hipotireozu. UN dijeta (za mene način prehrane) mi od početka jako odgovara. Samo sam strogo pazila da reduciram količinu, po preporuci doktora endokrinologa, Dakle, redukcija. Također sam pojačala unos tekućine na 2-3 litre na dan (sve nezaslađeno). Imam nevjerovatnu podršku mojeg supruga i mojih važnih ljudi. To mi neopisivo puno znači. Svaka riječ, kritika (objektivna i argumentirana), svaka osnovana pohvala, savijet, za mene su neprocjenjivi.


Smršali ste pridržavajući se UN dijete. Šta vam je, u okviru iste, odgovaralo, a šta vam je predstavljalo problem?


Izgubila sam 36 kilograma u godinu dana. Kile su uglavnom polako išle dolje, ali je bilo perioda kad sam dobila i kilo ili dvije, ali nisam posustajala. Samo bih razmišljala u sadašnjem vremenu da izguram dan, zabavila bih misli nekim poslom ili aktivnošću oko  djece, vrta. Bilo čega. Imala sam 135, a sad trenutno imam 99 kilograma. Planiram doseći 90 kilograma. To bi za mene bila težina koja mi ne bi ugrožavala zdravlje u prvom redu. Moj se jelovnik sastoji od uglavnom kuhane hrane. Voćni dan mi je teško sjedao jer sam smatrala kako je neprirodno cijeli dan jesti samo voće, a i ne obožavam ga baš. Taj sam dan jela tri puta na dan po šaku orašastog (mendula, oraha, indijskih orašćića, lješnjaka) i grožđica, brusnica, datula. Skuham si čaj od đumbira i limuna, ponekad peršina i koprive i to pijem kroz dan kombinirano s čistom vodom. U cijelo to vrijeme je bilo kršenja dijete, ali bih se potom odmah vraćala u prvobitni ritam ishrane. Stvorila sam običaj da svakih desetak dana pojedem nešto čega sam se zaželjela. Bilo što! Potom bih se vraćala u normalan ritam i to je tako funkcioniralo. Također sam obogatila ishranu nekim žitaricama koje su punovrijedne, a koje do sad baš nisam konzumirala, ječam, raž, zob, kukuruz, heljda, kvinoa, kus kus. Krušćiće mijesim sama. U kolačima konzumni šećer zamijenim medom ili dodam čokoladu s visokim udjelom kakaoa (barem 80% kakaoa). Jednostavno sam sebe stavljala na testove, preispitivala se što mi to okusno odgovara, a da je nutritivno puno vrijedno. Što u toku dana pojesti i kada, obzirom na moje aktivnosti i ritam života, kako bi tijelo imalo dovoljno energije za periode dana kada sam najaktivnija i dostatno za cijeli dan. Često se događalo da to nisam uspijevala, što me dovodilo u iskušenje da pojedem i nešto što ne bih trebala. Međutim, to se događalo sve rijeđe kako sam uspijevala balansirati između obaveza i hranjenja. Posljednji obrok mi je uvijek u 18 sati. Iza tog vremena samo pijem. Nisam razmišljala o odustajanju jer sam fokus prebacila na trenutak, na današnji dan. Tako sam prolazila kroz dane, a kilogrami su nestajali.


Da li ste se, tokom držanja dijete, bavili fizičkim aktivnostima, i kojim?


Za hodanje nema lošeg vremena. U Primorju je klima takva da tijekom zime ima nekoliko ekstremno hladnih, pretežito burnih dana s vrlo malo oborina. Po preporuci liječnika, jer se radilo o višku od 40-50 kilograma, odlučila sam uvesti svakodnevnu fizičku aktivnost barem sat vremena dnevno. Za hodanje sam se odlučila iz jednostavnog i praktičnog razloga… Pa mi i inače svi hodamo, ne trebaju nam posebne sprave niti posebna odjeća, ne plaćamo članarinu, boravimo na zraku. Samo udobne Karlove tenisice! Krenula sam od mizerna 2 kilometra pa povećavala udaljenost. Lomila sebe, probijala osobne granice. Svaki dan rekord! Davila sam se u kašlju i kratkom dahu, pljuvala sukrvicu kad bi bilo hladno, zaustavljala se, čučala, plakala, ali nisam odustajala. Iz ove perspektive to je ključni trenutak, NIKAKO NE ODUSTATI! Jako volim brzo hodanje. Jako. Sada sam u fazi kombiniranja brzog hodanja i trčanja u intervalima. Takav stil se može kada se skine značajan broj kilograma, skoro pa većinu viška, jer je trčanje s velikim viškom pogubno za zglobove. Planiram kupiti kvalitetan brdski bicikl i vikendom odlaziti na brdski biciklizam s puno kilometara prijeđenih. Živim u malo mjestu Sv. Juraj podno planine Velebit koja je Bogom dana za takvu aktivnost. Ljeti mi je dostupno i plivanje u moru. Ne mogu reći da mi je bilo teško aktivirati se. Olakšalo mi je što sam bivši sportaš rekreativac. Teže mi je bilo zbog obaveza pronaći vrijeme za aktivnost i ostati u kontinuitetu.


Kako se osećate nakon što ste smršali i ušli u odličnu fizičku kondiciju?


Sada se osjećam kao da sam skinula sav teret sa sebe ispod kojeg sam bila prava ja. Baš tako, doslovno. Osjećam se prepuna energije, lakše se opuštam u slobodnim trenucima, smirenija sam u ovom ludilu od života, zastajem na sitnicama koje me vesele. Pokušavam se fokusirati na današnji dan, ne planiram daleko. Pogledala sam se u ogledalo. Svaki dan to radim po nekoliko puta. Sviđa mi se što u odrazu vidim iskren osmijeh. Oči mi se smiju. Naravno da sam više samopouzdana nego ranije. Tu nema dvojbe, ali mislim da se samopouzdanje gradi i njeguje čitav život, nizom malih osobnih ispunjenja onim što voliš i interesima za ono što voliš, u korelaciji i odnosu sa poznatim ljudima, ali i onima koji ti dođu u život ni od kuda. Ljudi iz okoline su komplimentirali, pitali za savijet. Cijelo vrijeme dok sam ih slušala nisam mogla prestati  razmišljati o broju onih kad sam se udebljala koji su mi rekli, ej mala, stani na loptu, što to radiš od sebe, a takvih je bilo možda jedno ili dvoje (među kojima nije bio moj suprug). Isto kao što su primijetili promjenu na ljepše, tako su primjetili i na ružnije i gore. Intrigira me psihologija. Nisam posebno promijenila stil odijevanja, ali sam otkrila dijelove tijela koji su do sada bili strogo „povijeni“, noge iznad koljena, dekolte. Volim se lijepo odijenuti i izgledati elegantno i ženstveno. Volim i naglasiti seksepil (kažu mi da ga imam). S ukusom i mjerom ne radim kompromis. To je sve padalo u treći plan dok je bio veliki višak kilograma jer se sve prelijevalo i ispadalo. Konfekcijski broj je sa 50 došao na 42-44. Više to nisu „vreće“ već zaista odjeća. U svemu što sam postigla najviše me veseli što sam mnogima bila motivator da i sami krenu u borbu. Rekli su mi to, jasno i glasno.

Kako vidite sebe u budućnosti, po pitanju ishrane, fizičkih aktivnosti i odnosa prema svom telu?


Još imam puno posla. Navike sam uglavnom usvojila. Fizički sam jako aktivna što mi puno pomaže. Nastaviti ću brzo hodati, plivati, voziti bicikl, loptati se. Svaka fizička aktivnost pomaže, makar podizanje vlastitog djeteta, 19 kg. Mnogi skupljaju odlučnost da se upuste u proces mršavljenja.

Šta biste njima poručili? Šta je, po vama, recept za mršavljenje?

  • Jesti što kvalitetniju hranu (po mogućnosti imati vrt), kupovati od malih proizvođača jer novac koji zaradimo treba imati samo jednu svrhu da za njega pribavimo dobru hranu;
  • Ozbiljno se dogovoriti sami sa sobom da želimo trajno sebe mijenjati;
  • Odrediti motive (zbog čega to radimo), svaki dan se podsjećati;
  • Testirati svoj um i tijelo, upoznavati ga, jer svi smo individue;
  • Osnaživati se, raditi na sebi što god to podrazumijevalo u našoj glavi
     (istraživati teme koje nas interesiraju, baviti se onime što nas uveseljava);
  • Pokušati prihvatiti sebe i zagrliti se. Svaki dan.
PROBIJALA SAM LIČNE GRANICE I SMRŠALA 36 KILOGRAMA – Intervju sa Ivanom Mataijom Rončević

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: