Pored toga što društvo ne odvaja debljinu od ličnosti, bića i identiteta gojazne osobe, one i same upravo to čine. Izjednačavaju sebe sa merama sopstvenog tela, pa tako gojaznost postaje deo identiteta. To je istovremeno i pogrešno i štetno. Zato je važno, kroz proces samoanalize, spoznati ko smo i koje vrednosti posedujemo, nezavisno od toga kako izgledamo. Tada se razvija i ljubav prema sebi, koja ume da bude motivišuća i podsticajna. U slučaju da se osoba ne oseća dovoljno sposobnom da sagleda sebe realno i započne promene koje priželjkuje, preporuka je da se obrati psihoterapeutu. Svetlana Slepčev, psiholog i psihoterapeut, sa izuzetnim sluhom sagledava uzroke dobijanja suvišnih kilograma, kao i zdrave načine za njihovo oslobađanje. Svetlana je 2010. godine stekla zvanje transakcionog analitičara – savetnika, i iste godine započela privatnu psihološku praksu. Zvanje transakcionog analitičara – psihoterapeuta je stekla 2016. godine. Deset godina je radila kao klinički psiholog na Klinici za psihijatriju i u Centru za dnevni tretman zavisnika, gde se bavila psihosocijalnim tretmanom zavisnika od opijata na supstitucionoj terapiji. Bila je angažovana kao volonter u savetovalištu Centra za ratnu traumu u Novom Sadu četiri godine. Trenutno najčešće radi sa osobama koje se bore sa anksioznošću, depresijom, koje prolaze kroz životne tranzicije i krize, koje se suočavaju sa problemima u braku ili žele da unaprede veštine za razvoj zdravih partnerskih relacija.


Koje podsvesne blokade stoje na putu ostvarenja cilja, odnosno mršavljenja?


Da bi osoba prestala da se prejeda, potrebno je da prvo razume funkciju prejedanja. Iako prejedanje predstavlja nepoželjan oblik ponašanja kojeg osoba želi da se oslobodi, istovremeno prejedanje ima svoju svrhu, služi nečemu. Zbog toga je važno da razumemo koja je to svrha, da dođemo u kontakt sa tim, jer to je ta nesvesna, ili podsvesna blokada o kojoj govorimo. Svako ponašanje je nekada bilo kreativno rešenje situacije iz koje nije postojao drugačiji izlaz. Prema nekim autorima, gojaznost ima dva aspekta: ona može da odražava potrebu da se previše jede i potrebu da se bude gojazan. To znači da se u terapijskom radu treba baviti i ulogom zaštitnog telesnog „oklopa“ ukoliko osoba ima potrebu za velikim telom. Fokusiranje isključivo na ishranu i zadovoljavanje nefizioloških (psiholoških) gladi u tom slučaju neće biti dovoljno.

Tajna lepog izgleda krije se i u ljubavi prema sebi, koju većina gojaznih osoba ne uspeva da neguje. Kako da naučimo da zavolimo sebe?


Važno je imamo realističnu sliku o sebi. To znači da budemo svesni svojih vrlina, kao i svojih mana, i da prihvatamo sebe uprkos svojim manama. Možemo da poradimo na nekim svojim manama ako su one promenljive i ako odlučimo da promenimo nešto u vezi sa tim. Zatim, važna je briga o sebi. Brinuti o sebi podrazumeva da znamo da prepoznamo i zadovoljimo svoje osnovne potrebe. Primeri nekih potreba su potreba da nas drugi razume i prihvata takve kakvi jesmo, potreba za priznanjem, poštovanjem, uspehom, sigurnošću, dodirom, seksualnim izražavanjem, slobodom, kreativnošću, itd. Briga o sebi podrazumeva i razvijanje odnosa sa detetom u sebi. Jedan od načina na koji možete to da učinite je da naučite da posmatrate osećanje nesigurnosti i neadekvatnosti kao pozive u pomoć deteta u sebi umesto kao znake slabosti kojih se treba otarasiti. Svaki puta kada osetite snažno osećanje usamljenosti, krivice, stida ili straha, postavite sebi pitanje: Koja potreba leži iza ovog osećanja? Šta je mom unutrašnjem detetu sada potrebno? Takođe, važno je da svakodnevno odvojite malo vremena za angažovanje u aktivnostima koje volite. Ne možemo zavoleti sebe, odnosno pokazati sebi da volimo sebe ako istovremeno imamo loše odnose sa drugim ljudima u kojima se ne osećamo voljeno i prihvaćemo. Zbog toga je neophodno da se i u ovoj oblasti života stvari promene – da negujemo bliska prijateljstva i intimne veze u kojima osećamo pripadnost. Postavljanje granica u odnosima i razvijanje asertivnosti je sastavni deo razvijanja mreže podrške i intimnosti (asertivnost je stav i način ponašanja u svakoj situaciji u kojoj treba da izrazite svoja osećanja, zatražite ono što želite i kažete NE kada nešto ne želite). Na kraju bih dodala lične ciljeve i postignuća koji doprinose pozitivnoj slici o sebi. Dobro bi bilo da se povremeno zapitamo koje su najvažnije stvari koje želimo od života, sada i u budućnosti, i šta u ovom trenutku radimo kako bismo ostvarili te ciljeve. Takođe, neophodna je bazična briga o sebi u vidu urednog načina života (dnevna rutina, fizička aktivnost, zdrav način ishrane).


Šta gojazne osobe „gutaju“ zajedno sa zalogajima hrane?


Rekla bih da gutaju emocionalnu bol. Bol zbog osećanja straha, anksioznosti, usamljenosti, tuge. Iza potrebe za prejedanjem može da bude nerazrešena trauma, neki vid zlostavljanja ili zanemarivanja od strane važnih drugih. Nekada se ne radi o traumatskom iskustvu iz prošlosti, ali u svakom slučaju prejedanje predstavlja način da se regulišu i ublaže neprijatna osećanja. Dakle, potrebno je obratiti pažnju na osećanja. Ako imate poteškoća da prepoznate i imenujete osećanja, obratite pažnju na telesne senzacije, odnosno „dešavanja“ u telu – bol, pritisak, težinu, peckanje, trnjenje, i sl. Posebno su važne one senzacije koje se iznova pojavljuju na istom mestu (a koje nisu posledica nekog medicinskog stanja). Generalno, psiholozi smatraju da se tuga manifestuje u grudima, a strah i ljutnja u stomaku. Zatim, proverite sa sobom iz kojeg razloga biste mogli da osećate tugu, strah ili ljutnju. Nakon više meseci uvežbavanja prepoznavanja osećanja, ova veština će postati automatizovana. 


Hrana je, neretko, zamena za neke druge potrebe. Koje, i kako ih prepoznati?


To mogu da budu relacione potrebe – potrebe koje mogu da se zadovolje u okviru odnosa sa bliskim osobama. Svako od nas ima potrebu za bar jednim odnosom u kojem nas drugi razume, vidi, čuje i prihvata takve kakvi jesmo. Takođe, svako od nas ima potrebu za sigurnošću, vrednovanjem, potrebu da bude poseban i jedinstven, potrebu da utiče na druge ljude i kreira emocionalni odgovor u nekome. Osim toga, postoje potreba za čulnom, intelektualnom ili emocionalnom stimulacijom, potreba za priznanjem, odnosno da budemo primećeni i uvaženi, potreba da kvalitetno i smisleno živimo i obezbedimo sebi dovoljno vrednih sadržaja koji će doprineti da se osećamo živo i nadahnuto. Pomenula bih i potrebu za moći. Postoje različite vrste moći, od one koju donose bogatstvo ili pozicija na poslu, do osećanja sposobnosti da upravljamo svojim životom i držimo stvari pod kontrolom. Moć može da znači da smo dovoljno važni da budemo primećeni i da zauzmemo svoje mesto u svetu ravnopravno sa ostalima. Dobar način da se ispitaju i istraže ove potrebe je psihoterapija. Važna je i samorefleksija i samoanaliza, ali to često nije dovoljno i dovede nas do toga da se vrtimo u krug.


Uz držanje dijete je poželjno menjati i način razmišljanja. U kom pravcu?


Osim prepoznavanja funkcije prejedanja, odnosno stavljanja prejedanja u pozitivan okvir, što sam spomenula u prvom pitanju, osoba bi trebalo da prihvati da mršavljenje neće ići glatko. Neprijatnost i podnošenje frustracije je sastavni deo procesa mršavljenja. Zbog toga je važno biti strpljiv i imati realistična očekivanja. U početku je korisno fokusirati se na trenutne benefite dijete i fizičke aktivnosti – povećan nivo energije, osećanje zadovoljstva nakon treninga i činjenicu da činite dobro za svoje telo i dušu. Dugoročni estetski ciljevi zahtevaju malo više vremena i strpljenja.


Višak kilograma često prate depresija i lično nezadovoljstvo. Da li je moguće biti OK, nezavisno od broja kilograma?

Bilo bi idealno kada bismo mogli da volimo sebe bezuslovno, kako god da izgledamo, ali u današnjem društvu koje toliko vrednuje i naglašava fizičku lepotu, to je veoma teško. Bilo bi dobro kada bismo imali bar neku dozu fleksibilnosti u vezi svog izgleda i kada ne bismo sebe kinjili zbog najmanjih odstupanja od željenih kilograma ili proporcija. Ne moramo uvek biti u svom najboljem izdanju.


Šta mislite o teoriji, koju pojedini stručnjaci zastupaju, da se zavisnost od hrane izjednačava sa zavisnošću od droge?


Ako zavisnost definišemo kao ponašanje koje kratkoročno donosi olakšanje ili zadovoljstvo, a dugoročno dovodi do štetnih posledica, i kojem osoba ne može da se odupre uprkos svesnosti o posledicama, onda prejedanje isto može da bude zavisnost. Međutim, mislim da je manje bitno kako ćemo neki problem nazvati ili klasifikovati. Bitnije je da razumemo njegovu funkciju.


Koja je Vaša poruka onima, koji planiraju da se upuste u proces gubljenja suvišnih kilograma?


Da prvo odvoje sebe od svog problema (gojaznosti). Imati višak kilograma znači upravo to – imati problem koji se zove višak kilograma i koji je rešiv. Kilogrami su promenljiva varijabla. Korisno je vizualizovati sebe kakvi smo bili pre, ili kako želimo da izgledamo ispod viška kilograma. Višak kilograma možemo da posmatramo kao višak odeće kojeg želimo da se oslobodimo. Dobro je baviti se fizičkom aktivnošću zato što će aktiviranje mišića i upala mišića dodatno pojačati taj osećaj da se ispod viška kilograma nalazi osoba, ili telo, koje želi da „izađe napolje“. Jako je štetno kada osoba stavlja znak jednakosti između sebe i debljine, jer to implicira da je debljina sastavni deo osobe i njenog bića i identiteta, što nije tačno.

VOLIMO SEBE BEZUSLOVNO, KAKO GOD DA IZGLEDAMO – Intervju sa Svetlanom Slepčev, psihologom i psihoterapeutom

Leave a Reply

Your email address will not be published.

%d bloggers like this: