Uverenje o tome da nešto ne možemo, da nismo dovoljno jaki, da bi bilo uzaludno oslanjati se na sopstvenu volju, sprečava većinu gojaznih osoba da se upuste u proces mršavljenja. Mnogi su kobno vezani za svoju omiljenu hranu i ne pomišljaju da, za istu, postoje zdrave i manje kalorične zamene. Međutim, ako se osoba informiše, ako se dobro organizuje i ako je, uz to, vešta u kuhinji, uspeće da se bez žaljenja odrekne hrane koja doprinosi gojenju i okrene se onoj, koja dovodi do mršavljenja. Marina Marković (1992.god.) iz Rijeke je učinila takav preokret. Shvatila je da može da bude i sita, i zadovoljenih ukusa, sa hranom koja ne goji, već, naprotiv, utiče na gubljenje suvišnih kilograma. Marina je diplomirala na FMTU u Opatiji, važi za kreativnu osobu koja voli da svoju maštu pretvara u dela. Obožava knjige, koje su sastavni deo njenog svakodnevnog života, kao i psa, sa kojim, nakon uspešnog mršavljenja, rado odlazi u duge šetnje.


Kako ste se nekada hranili, i kako je to uticalo na Vašu telesnu težinu?


Moje prehrambene navike u prošlom periodu svog života nikada nisam smatrala lošima, ali naravno da nitko nije razmišljao, dok mu je nešto dobro, da li je to i loše. Sada, kada su te navike prošlost, zapravo vidim koliko nisam imala pojma o tome što su zapravo zdrave navike i kako treba pristupati svemu tome. Uvijek sam jela kada mi se nešto jelo, neovisno o tome da li sam gladna ili ne, nisam slušala svoje tijelo već sam jela, što bi se reklo, iz dosade. Uvijek sam bila osoba koja će prije posegnuti za slatkim nego za slanim, ali i to malo slatkoga što sam mogla konzumirati, da sam imala granicu, je na kraju uvijek završilo prejedanjem i nakon toga kajanjem. Svakako da pri tome nisam primijetila da ću od jedne čokolade dobiti jedan kilogram, ali s vremenom se to skupljalo dok nisam došla do najveće težine od 103 kg koja je bila prijelomi trenutak za početak svih mojih promjena.


Sa kojim problemima ste se suočavali u periodu u kojem ste imali najveću telesnu težinu?


Zdravstvenih problema kao što su bili bolovi, dijabetes ili slično, s čime se znaju osobe sa prekomjernom težinom susretati, na sreću nisam imala, ali sam imala problem sa ginekološke strane, odnosno imala sam sindrom policističnih jajnika kod kojih je jedan od simptoma sklonost gojaznosti. Nikada nisam smatrala da je pcos uzrok moje debljine, ali mi je to nekada znala biti izlika za izbjegavanje pokušaja skidanja kilograma, prvenstveno u mojoj podsvijesti. S tim problemom se borim od svoje 14-te godine, nikada nisam smatrala da je to nešto strašno dok nisam poželjela vlastitu djecu i saznala da ipak prepreka u tom smislu postoji. Doktorica mi je prilikom obrade za začeće rekla da bi i 5 kilograma manje učinilo puno da sve krene na bolje, a meni je nažalost svejedno ipak trebalo skoro 3 godine da napokon krenem sa svojom promjenom. Sada sam sa –30kg učinila puno za svoje zdravlje i jajnike, i znam da sam na pravom putu ka svom krajnjem cilju. 


Da li ste, pre prelaska na ishranu bez ugljenih hidrata, držali neke dijete, i sa kakvim uspehom?


Koliko god uvijek htjela biti mršavija, imati više samopouzdanja i više voljeti svoj odraz u ogledalu, zbilja moram priznati da nisam bila osoba koja je često išla na razne dijete i konzumirala preparate za mršavljenje. Jedina dijeta na kojoj mogu reći da sam bila je bolnička dijeta koja traje samo 15 dana i obećava brzi gubitak kilograma. Kao i svaka osoba, htjela sam dobar učinak za kratko vrijeme što sam sada tek sigurna da nije moguće, ne samo sa tom dijetom, nego sa bilo kojom. Smatram da je to razlog zbog kojeg ljudi brzo odustaju od raznih dijeta, odnosno smatraju dijete nečim kratkoročnim, što nikako nije slučaj, jer svaka ta dijeta ukoliko se vratimo prethodnom načinu prehrane i lošim navikama samo izazove jo- jo efekt, a nije niti rijedak slučaj da se osobi vrati i više od prethodno skinutog. Ja sam uz bolničku dijetu uspijevala skinuti nešto kilograma, ali bi uvijek prekidala ranije, ako ne i skoro odmah nakon početka. jer mi je stvarala vrtoglavice i mučnine. Nažalost zbog te dijete niti dan danas ne mogu pogledati naranču, a kamoli ju pojesti. 


Koliko ste verovali u to da ćete, jednoga dana, uspeti da smršate?


Da mi je netko prije godinu dana rekao da ću, ukoliko se usudim suprotstaviti sama sebi i započeti promjenu svog života, doživjeti najveću promjenu i ovaj osjećaj zadovoljstva, smijala bih mu se u lice. Par mjeseci prije početka ovoga putovanja sam se udala, a iako je to naravno bio najbolji dan u mom životu, tome svemu je prethodilo stresno razdoblje. To je bio proces od godinu dana planiranja, pokušavanja u par navrata sa kratkotrajnim dijetama koje su brzo bile prekidane. U tom periodu, nakon biranja svoje savršene vjenčanice, sam apsolutno prestala razmišljati o dijetama i prihvatila da to tako treba biti. Bila sam zadovoljna sveukupnim izgledom tada, ali sada, kada se to promijenilo, bih rado da sam znala ranije, ovo što sad znam.

Šta je za Vas predstavljalo prelomni trenutak, nakon čega ste započeli svoje putovanje ka zdravijem životu?


Moje putovanje je krenulo nakon dugog razmišljanja i praćenja tuđih rezultata, te motiviranja same sebe. Grupu podrške sam otkrila par mjeseci prije kretanja na dijetu i uvijek sam sebi govorila, od ponedjeljka, kako to naravno uvijek i biva. Pažljivo sam proučila pravila dijete jer nisam sama sebe htjela potkopati u početku da loše krenem i slučajno si narušim zdravlje. Nikome nisam govorila o svojim namjerama dok nisam zapravo krenula i obavijestila svoga supruga o svojoj odluci. Nikada nisam na sva zvona trubila o tome da sam na dijeti, bilo mi je bitno da mi najbliži znaju jer ipak sam nekad trebala podršku u obliku riječi ili samo posebne kuhinje kada bih dolazila u goste. Moj klik u glavi se spontano dogodio jedan utorak kada je sve počelo. Ujutro sam ustala, doručkovala jednostavan obrok sa jajima i salatom i nakon jela rekla sama sebi da ako sam mogla doručkovati bez ugljikohidrata, mogu i nastaviti, neće svijet propasti ako ja ne pojedem burek ili čokoladu. Zapisala sam si trenutnu kilažu i datum i rekla sama sebi da sam na dijeti. Zbilja sam se iznenadila svojim karakterom jer iako nisam sumnjala u sebe bila sam svjesna da ću se susretati sa krizama i iskreno sam ih se bojala. Srećom, kako sam rekla, očito imam dobar karakter i dogodio se pravi klik u glavi zbog kojeg sam ja uspješno prebrodila krize, a nakon što su se počeli pojavljivati prvi rezultati i okolina počela primjećivati promjenu, više nije bilo niti govora o odustajanju.


Smršali ste 30 kilograma za 7 mjeseci, zahvaljujući ishrani bez ugljenih hidrata. Šta Vam je, u okviru iste odgovaralo, a šta Vam je predstavljalo problem?


Kao što sam prethodno već rekla, bitno je znati pravila dijete prije početka i mislim da brige nema. Normalno da ne voli svatko sve od hrane, ali to je sasvim u redu jer prvenstveno mi se svidjelo u ovoj prehrani što nema brojanja kalorija, nema vremenskog ograničenja, ali ni količinskog. To naravno ne znači da se trebamo prejedati jer se onda opet dotičemo teme emocionalnog prejedanja, jer želimo nadoknaditi to što smo s nečim ograničeni. Brljanja nisam imala, zbilja sam na to pazila jer nisam htjela izlaziti iz ketoze već sam htjela da moje skidanje kilograma bude kontinuirano. U glavi sam znala što smijem a što ne, i toga sam se striktno držala. Svoje obroke sam uvijek unaprijed planirala jer sam smatrala da ukoliko nemam za jesti nešto dozvoljeno, da ću se previše lako vratiti onome što mi je u tom trenutku falilo. U početku sam jako puno vremena provodila u kuhinji, većinom su to bili obroci kao i prije, ali sam te recepte prilagođavala sebi i svojoj prehrani. Uvijek sam pazila da si na posao ponesem obrok da ne pregladnim dok dođem doma jer onda slijedi onaj dio sa prejedanjem. 


Da li ste, i na koji način, uz pomoć mašte ovu vrstu ishrane učinili
raznovrsnom?


Ovaj način prehrane se čini ograničavajućim jer se praktički bazira na mesu, jajima i povrću. Ukoliko se uzme u obzir koliko vrsta povrća nam je dostupno, pogotovo tijekom ljetnih mjeseci a uz to nam je meso uvijek prisutno kao i riba, zbilja smatram da nitko ne može reći da je ovaj način prehrane dosadan. Mašta je u kuhanju uvijek potrebna, neovisno o tome bili na dijeti ili ne. Ukoliko netko voli kuhati svakako mu je lakše započeti jer ima nekakvo predznanje ali smatram da se dobro može započeti i samo sa komadom pečenog mesa i nekom sezonskom salatom. Kao što sam rekla, ja sam počela tako da sam iz svoje kuhinje izbacivala zabranjene namirnice u smislu da sam, na primjer, jela tikvicu umjesto krumpira u musaki, ili oopsi kruh od jaja za „sendviče“ kada mi se ništa nije dalo pripremati.  Kompletno sam izbacila priloge kao što je, na primjer, pire krumpir ili pomfrit, već sam ih zamijenila pireom od cvjetače ili pommesom od celera. Neko povrće nisam ni znala da volim dok se nisam usudila probati. Svakako mi je običaj barem jednom tjedno skuhati lonac juhe sa brdo mesa i raznog povrća jer osim ukusne juhe nakon toga imam par dana mesa i povrća za kombiniranje svojih obroka. Od početka dijete sam si uzela za zadatak da skoro svaki obrok fotografiram kako bi u trenutku kada nemam ideju za obrok imala barem sliku da se podsjetim što sam ja to do sad fino jela. 


Kako se osećate nakon što ste smršali 30 kilograma?


Uvijek sam i prije svega ovoga smatrala da sam ja u redu sa svojim izgledom. Znate ono razmišljanje, dobro je kad već ne može bolje. Tek sam sada svjesna da uvijek može bolje, ako se za nešto potrudite. Uvijek sam bila zadovoljna kupljenom robom ili kako to meni stoji, ali sve to je bilo jer nisam znala za bolje. Sada nakon skinutih kilograma jedna od stvari kojima sam se najviše radovala je što ću se napokon uvući u traperice koje sam uvijek izbjegavala kao kugu. Nakon toliko skinutih kilograma, naravno, skinula sam i 4 konfekcijska broja, našla si savršene traperice i sada ih sa ponosom nosim. Lagala bih kada bih rekla da komplimenti drugih ljudi ne utječu na moje samopouzdanje jer je svakome drago kada ga netko pohvali za nešto u što je uložio puno truda i napora. To mi na neki način daje vjetar u leđa da nastavim dalje sa ovime jer tek sada vidim da uvijek može bolje kada to zaželimo. Stil oblačenja nisam puno mijenjala, ali sam shvatila da ne mora sva odjeća biti 2 broja veća i široka da bih sakrila stomak koji mi je bio najomraženiji dio tijela, već da i ovo malo stomaka što mi je ostalo je u redu, jer on je rezultat mojih usta i mojih prejedanja. Sada shvaćam da uz trud i on može nestati do kraja. Generalno mogu reći da mi je samopouzdanje veće, što zbog svog truda i toga što sada napokon volim svoj odraz u ogledalu, ali također i jer mi okolina daje podršku na tom putu. 


Kako vidite sebe u budućnosti, po pitanju ishrane, fizičke aktivnosti, i odnosa prema svome telu?


Na početku svoga putovanja, kada sam suprugu izložila svoje strahove a jedan od njih je bio upravo jo-jo efekt, on mi je dao savjet da ovo sve shvatim kao trajnu prehranu, nešto što će mi za početak pomoći skinuti kilograme, a poslije mi svo to znanje pomoći da održavam željenu težinu. Zbilja sam naučila da se bez nekih namjernica može preživjeti. Da neće svijet propasti ako ja ne pojedem onaj kolač koji mi je netko ponudio, ili ne isprobam odmah neku novu čokoladu koja je izašla na tržištu. Na internetu se danas može naći zbilja puno recepata za zdrave kolače, za standardne recepte sa zamjenskim namirnicama. Ne namjeravam nakon dijete nastaviti sa starim navikama, u to sam sigurna ali također ne namjeravam si ništa uskraćivati. Smatram da je balans bitan u svemu. Tijekom dijete sam također uvela i fizičku aktivnost kao dio svoje rutine i napokon mi ona više nije najgori neprijatelj, s obzirom da na poslu cijelo vrijeme sjedim. Što zbog zdravlja, što zbog svog izgleda sam svjesna da mi je to bilo potrebno. Nisam netko tko se time previše opterećuje ili kažnjava ukoliko preskočim jedan trening, već sam svjesna da je sutra novi dan i volja će se vratiti. 


Mnogi skupljaju odlučnost da se upuste u proces mršavljenja. Šta biste njima poručili? Šta je, po Vama, recept za mršavljenje?


Smatram da savršene formule za mršavljenje nema. Svaka osoba je drukčija i ničiji metabolizam nije isti. Nekome će kilogrami brže ići, nekome sporije. Mislim da je bitno ustrajati u nečemu ukoliko smo već odlučiti započeti. Svakako je prije bilo koje dijete, bitno  posavjetovati se sa liječnikom, osobito ukoliko osoba ima neku bolest zbog koje se i odlučila na dijetu. Netko će možda piti tablete, netko se ne može kretati i onda to usporava proces skidanja kilograma ali svatko bi trebalo prije svega biti svjestan da ovo nije kratkotrajna bitka, već nešto što traje i za što treba imati strpljenja. Obavezno dobro proučiti pravila, ukoliko za nešto niste sigurni posavjetujte se sa nekim, pa ako treba i sa stručnjacima. Bitno je da znate da niste sami i da niste jedini koji biju bitku sa kilogramima već vam je bitna podrška kako okoline a ponekad i običnih stranaca koji su se borili sa sličnim problemima. Sretno!

ZABRANJENE NAMIRNICE SAM ZAMENILA DOZVOLJENIM I SMRŠALA 30 KILOGRAMA – Intervju sa Marinom Marković

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

%d bloggers like this: