
Život u teškim okolnostima, poput aktuelne epidemije, predstavlja svojevrsni test unutrašnje snage, emocionalne inteligencije, strpljenja, koliko i vere. Od ključne je važnosti imati zdrav odnos prema svemu što nam se dešava i staviti u pogon sve ono što nam je lični razvoj doneo, kako bi sačuvali sebe, a samim tim i druge. Vremena su nam donela neka ograničenja, ali uvek, apsolutno uvek, imamo slobodu da budemo strpljivi, smireni, optimistični. I radosni! Motivacioni trener, Dragana Stojić, uči polaznike svojih radionica kako da stvaraju osećanje radosti, da žive i vole lako, da postižu uspehe i budu zdravi. Kao licencirani trener Heal Your Life programa vodi svetski priznat dvodnevni program za ličnu transformaciju i uspešan život: „Promenite misli – Izlečite svoj život“ po filozofiji Louise Hay u Beogradu. Autor je knjiga „Kreiranje radosti“, ’’Tvoja nova šansa“, i koautor knjige „Tajna lične transformacije“. Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka. Završila je različite edukacije iz oblasti Nauke uma i tehnike kontrole uma (H.Silva-Mind Development and stress Control), osnove Transakcione analize, a u okviru Art of living programa meditaciju, vizuelizacuju i tehnike disanja. Edukant je u O.L.I. Centru za integrativnu psihodinamsku psihoterapiju, savetovanje i koučing. Tvrdi da smo svi sopstvena kreacija i da u to nema nikakve sumnje.
Šta predstavlja zdravu reakciju na nepovoljne životne situacije?
Prihvatanje. Da ne odbijamo situaciju u kojoj smo i koja je veoma zahtevna. Kada prihvatimo šta nam se događa, važna je naša reakcija na datu situaciju. Da zadržimo smirenost i u sebi pronađemo kreativnost za prevazilaženje. Egocentrični ljudi odbijaju da prihvate i nastavljaju dalje po starom. Ostaju rigidnih shvatanja bez ideje da išta menjaju. Ili neprihvatanje pokazuju kroz osuđivanje drugih. Svaka nepovoljna situacija, a naročito ova, zahteva nas nove. Zahteva naše nove reurse. Da promenimo stare oblike ponašanja. Ova situacija zahteva odvajanje i izolaciju. Potrebna je duboka ljubav u sebi i usidrenost.

Kako da, u teškim i sputavajućim okolnostima, pronadjemo snagu u sebi?
Svedoci smo sveta koji je trenutno zaustavljen. Zaustavljen je da bismo probudili ljubav da „volimo bližnjega svoga kao samoga sebe“. A pre toga da pogledamo u svoje srce. Da zaronimo u sopstvenu bol. Da oslobodimo protok emocija. Da ne osuđujemo sebe, već da postanemo bolji. Sada je pravi čas da ne prosuđujemo ni sebe ni druge, već da razumemo. Da ne trošimo energiju na neizvesnost i brige. Da razmotrimo kakve su naše navike i odreknemo se navika koje nam ne donose dobro.
Šta bi sve moglo da nam ulepša dan, a da zavisi isključivo od nas?
Misao. Da zadržimo podržavajuću, nadahnutu i stvaralačku misao. Da stvaramo slike koje sadrže dobar scenario. Da preduzmemo sve da se osećamo bezbedno. U današnjoj situaciji da prihvatimo da ostanemo kod kuće. I da zbog toga ne krivimo nikoga. Da ne osuđujemo. Da volimo život. Sve to zahteva vreme i različite procese kroz koje prolazimo i često nam je potrebna stručna pomoć.
Strah je parališuće osećanje. Čime se ono leči?
Ljubavlju. Ljubav je naš štit. Ne ljubav u banalnom smislu. Možemo da osvestimo i prihvatimo svoj strah pojačanim uvidom u situaciju u kojoj se nalazimo. Da mu kažemo: „Hvala ti, sad možeš da ideš“. I da razvijamo unutrašnju ljubav tako što preuzimamo odgovornost za svoje misli, govor i ponašanje. To je velika lekcija i traži vreme, smanjuje strah a uvećava ljubav.
Zvuči paradoksalno, ipak, teška vremena su i prilika za lični rast, zar ne?

Jesu. Nije lako ni kada se razvodite, ni kada finansije propadaju, ni kada gubite drage osobe, ni kada mislite da nikada neće biti bolje. Danas, u ovoj novonastaloj situaciji posebno nije lako, ali je potrebno da se odmah setimo da nas samo može spasiti naša reakcija na situaciju. A to je uvek rad iznutra. Kome nedostaje strpljenje, sada je potrebno da ga razvije, kome nedostaje odgovornosti prema sebi, eto prilike da je razvije, kome nedostaje samoinicijative, zahvalnosti, razboritosti, hrabrosti, bliskosti, harmoničnosti kreativnosti, nežnosti, čistote i topline, evo prilike. Ništa više nije isto posle teških vremena. Ako smo pametni. Ako nismo i dalje ćemo lutati neosvešćeni ne prihvatajući zadatak koji nam je situacija zadala. Novo vreme koje želim da živim zahteva novu mene. To važi za svakog.
Radost je ideal kome svi težimo. Mogu li svi i da je iznedre?
Ljudi teže tom svom unutrašnjem miru koji ja nazivam Radost, ali nisu spremni uvek da se odreknu svega što ih sprečava da to postignu. Osetiti Radost je umeti kreirati pozitivna osećanja. Potrebno je da prepoznamo svoje emocije i da ih obradimo. U redu je da prepoznamo da se plašimo, da prepoznamo kada se osećamo krivi za neke svoje postupke, da prepoznamo svoju ljutnju i ozlojeđenost. Ipak te emocije zahtevaju da ih obradimo i transformišemo u emocije koje su dobre za nas. Jer emocijom kreiramo i stvaramo. Ako je to strah, kreiramo strahom a to nikako nije dobro za nas. Ako kreiramo ljutnjom imaćemo komplikovane odnose, ako nosimo ozlojeđenost narušavamo zdravlje. Zato je važno osloboditi se tih emocija. To nije jednostavan proces jer su te emocije ukorenjene u nama i često nemamo svest da postoje. Oslobađamo se kada tim emocijama kažemo: „Dosta“, kada se zaustavimo i potražimo pomoć. Potrebno je puno čitati, jer kroz tekstove o ličnom rastu prepoznajemo svoja ponašanja, pa lakše stižemo do rezultata.
Kako da izgradimo samopouzdanje, koje je važan životni resurs?

Više bih se zadržala na samovredovanju. Postoje osobe koje ne vrednuju sebe na način da zaslužuju samo najbolje. Sliku o sebi stvaramo u detinjstvu odnosom roditelja prema nama. Ako su nam govorili da smo dobri, vredni, maštoviti, radni, i ako su svojim ponašanjem i verom u nas razvili naše resurse mi ćemo verovati da je tako. Ako su nas kritikovali, bili sumnjičavi, ravnodušni, ogorčeni, osuđujući sve naše pokušaje i mi ćemo to raditi sebi. Zato je važno da osvestimo koliko smo mi važni. Onda nam naš život postaje važan. U školi nas nisu učili da je naš život naše remek – delo. Da smo mi stvaraoci, i da ako neko nije uspeo ne znači da mi nećemo. I u ovoj današnjoj situaciji ja jedino verujem da svako ima svoju zvezdu, i da je potrebno da budemo svesni svog sjaja i da u taj sjaj verujemo. Ima mnogo ljudi čije je samopouzdanje visoko a da i dalje ne poštuju sebe, jer ne uviđaju svoje vrednosti i ne dopuštaju sebi svoju Slobodu i Radost.
Autor ste knjiga „Kreiranje radosti“, ’’Tvoja nova šansa“, i koautor knjige „Tajna lične transformacije“. Sa kojim motivima ste ih pisali?
Moj motiv je uvek Život. U jednom, za mene, veoma zahtevnom životnom trenutku, bilo je potrebno da pomognem sebi. Tada sam mislila da su životne okolnosti dovele do narušenog zdravlja. Ne shvatajući da su moji vrednosni sistemi bili narušeni i da sam takvim načinom razmišljanja sama bila stvaralac takvih okolnosti. Nisam se pitala „Zašto mi se to dešava“ već sam se pitala „Koja je ovo lekcija za mene, i šta to Život pokušava da mi kaže“. Učila sam iz početka kako da reagujem na situaciju, kako da osnažim sebe, kako da razmišljam stvaralački. U jednom velikom poslu od poslodavca koji nije bio s našeg podnevlja čula sam rečenicu. „Sve što ti je potrebno, ti već imaš“. Počela sam da istražujem vlastite kapacitete, svoje resurse, učila sam mnogo o sebi, i priznajem nisam uvek bila zadovoljna sa otkrivenim. Menjajući sve što mi nije donosilo dobro, postala sam bolja. I danas radim na tome. U svojim knjigama, delim to svoje iskustvo. Mislim da to može svako, ako prati Životne zakone. Nas niko nije učio tim zakonima i oni su protkani kroz moje knjige. „Kreiranje radosti“ je knjiga o stvaralačkim mislima i kako da izgradimo vlastiti mir. „Tvoja Nova Šansa“ je knjiga o vrlinama, i kako da ih oživimo i sa njima živimo. Bolji nego ikad. Tako koristimo i sebi i zajednici. Tako Planeta postaje najbolje mesto za život. Sada je trenutak kada nas Planeta opominje da radimo nešto pogrešno. Sada je trenutak kada je potrebno da svako od nas, svaki pojedinac, uradi ono što je najbolje za sve nas. Da bude unutar sebe. Svako je dobio lični zadatak da zadrži zdravo telo i zdrav duh u ovom zahtevnom trenutku.