U slučajevima kada osoba, sa suvišnim kilogramima, uporno pokušava da smrša, a to joj ne polazi za rukom jer je nešto sprečava da to ostvari, pored lekara i nutricioniste poželjno je da se obrati psihologu ili psihoterapeutu. Uzroci gojaznosti se, ponekad, vezuju za emocionalnu korist koju osoba ostvaruje time što uvećava slojeve sala, ili što utehu, za različita životna nezadovoljstva, pronalazi u hrani. Uz pomoć psihologa se mogu osvestiti uzroci koji navode na prejedanje, naučiti zreli načini borbe sa iskušenjima ili neprijatnim emocijma, razviti samopouzdanje i samopoštovanje, i steći odlučnost potrebnu za ostvarenje zacrtanih ciljeva. Gojaznost, ponekad, može da bude i „pancir“ iza koga se skrivamo, navodi Nebojša Jovanović, magistar prihologije, psihoterapeut, savetnik, edukator, pisac. Nebojša Jovanović je osnivač O.L.I metoda, što predstavlja skraćenicu od Otkrivanje Lične Istine Otklanjanjem Lažnih Informacija. O.L.I. metod je integrativni psihoterapijski i koučing pravac, akreditovan od strane Udruženja za Psihoterapiju, Savetovanje i Koučing Srbije, verifikovan u Sekciji za Psihoterapiju, Savetovanje i Koučing Društva Psihologa Srbije. Nebojša Jovanović je i autor brojnih knjiga raznovrsnih žanrova, drži predavanja, seminare, radionice i vrši edukaciju iz različitih oblasti psihologije uspeha.


Šta se, prema Vašem mišljenju, nalazi u korenu svakog zavisničkog ponašanja, pa i gojaznosti?


U korenu svakog zavisničkog ponašanja je dominacija jedne potrebe nad ostatkom ličnosti, drugih potreba i aspekata osobe. Neka potreba se mora zadovoljiti „po svaku cenu“ iako se način zadovoljavanja te potrebe negativno odražava na celinu (na primer vodi do gubitka samopoštovanja, samopouzdanja, ugrožava odnose sa drugima, zdravlje…). Ta potreba koja dominira nije loša sama po sebi, već nezdrav i neprirodan način na koji se zadovoljava. Kada je prirodan način zadovoljavanja potrebe zaprečen, osoba pronađe neki izvrnut, simboličan način za njeno zadovoljenje. Kako taj neprirodni način ne može da stvarno zadovolji potrebu, stvara se žudnja za još i još toga – i tako nastaje zavisnost. Najčešće je to potreba za ljubavlju, ispunjenošću, a hrana je često simbolična zamena za ljubav. Osećaj fizičke „ispunjenosti“ je zamena za osećaj emocionalne ispunjenosti. Kao u onom starom narodnjaku „Pijem da je zaboravim, a želja se veća stvara…”. Mučenom pesniku treba ljubav svoje drage a ne piće, ali alkohol donekle stvara osećaj opuštenosti, lakše ispoljavanje emocija, pomaže zaborav. A mogao je i da jede, da se nakrka slatkiša, malo podigne serotonin.

Jedan od razloga prejedanja može da bude i nizak nivo tolerancije na frustraciju gladi. Kako se sa istom izboriti?


Kada je to stvarno fizička glad onda postoji prirodna regulacija (osim ako nema nekog fiziološkog poremećaja). Problem sa niskom tolerancijom na glad je uglavnom povezana sa nesvesnim psihološkim značenjem gladi (povezuje se sa gubitkom ljubavi, ostavljenošću, siromaštvom i potrebom da se „stvore rezerve dok ima, emocionalnom prazninom…“). Nisku tolerancija na frustraciju tih potreba osoba doživljava kao netoleranciju na glad.


Kom delu sebe udovoljava gojazna osoba, kada se prejeda?


Udovoljava onom delu sebe koji traži trenutno i lakše „rešenje“. Onom detinjastom delu sebe koji uporno pokušava da na neefikasan način zadovolji neku prirodnu potrebu umesto da nađe zrelije i prirodnije načine zadovoljenja, da sazri, odraste. To je onaj deo koji je naučio da „ljubav na usta ulazi“, kao u pesmi Đoleta Balaševića „Al se nekad dobro jelo, baš…“, gde dobra kuma svašta nešto spremi i tako pokaže koliko voli goste, a oni ispunjeni, punih stomaka i tako pokazane ljubavi skladište taj osećaj i model pokazivanja ljubavi u folder lepih uspomena. U nekim porodicama je to dominantni model pokazivanja ljubavi (dobićeš čokoladu ako budeš dobar…) i utišavanja raznih napetosti. Ako se ne nauče i drugi načini obrade emocija i razrešavanja napetosti, ostaje taj jedan koji bude „ventil za sve, sa svesnim ili nesvesnim stavom“: „bar tako mogu da udovoljim sebi, priuštim neko zadovoljstvo. Hrana je uvek tu, ona me neće izneveriti, a i ne moram da se trudim da na neki zreliji način rešavam probleme koji stvaraju tu napetost.“
 
Kako se izboriti sa emocijama, bez upotrebe hrane?


Razvijanjem emocionalnih kompetencija, zrelijih načina za nošenje sa životom i emocijama koje stvaraju frustracije naših potreba. Kao što se roditeljska ljubav može ispoljavati na zrelije načine, učenjem deteta da odloži neposredno zadovoljenje potrebe zarad nekog većeg zadovoljstva u budućnosti (strpi se, trudi se, razvijaj veštine… pa ćeš biti bolji đak, sportista, snalažljiviji u društvu…), tako se i ljubav prema sebi može ispoljavati na zreliji način kroz takozvani „dugoročni hedonizam“ umesto kroz „kratkoročni hedonizam“. Kratkoročni hedonista brzo otkloni svoju napetost na lak način (naravno kratkotrajno i privremeno), a dugoročni razvija životne veštine, komunikacione veštine, odlaže zadovoljstvo, ali time razvija trajnija stanja kao što su osećaj kompetentnosti, samopoštovanja, samopouzdanja, nezavisnosti. On se ne teši zavisnostima već razvija alatke za bolje nošenje sa životnim zadacima i izazovima. U OLI metodu, psihoterapijskom pravcu koji sam osnovao, definisali smo osam emocionalnih kompetencija iz kojih se sastoji zrela sposobnost za ljubav i rad i prikazali tehnike i načine za njihov razvoj.


Osam emocionalnih kompetencija zrele ličnosti
Zrela ličnost se na zreo način nosi sa emocijama koje u njoj izazivaju životna dešavanja. Da bismo mogli da se na zreo način nosimo sa emocijama potrebne su nam razvijene bazične emocionalne kompetencije, naši unutrašnji „softveri“ za obradu i upravljanje emocijama. U OLI metodu prepoznajemo 8 bazičnih emocionalnih kompetencija:

  1. Realističnost, (celovitost opažanja i doživljavanja, „celovitost objekta“) – „Lepak psihe“
    Sposobnost osobe da sebe, druge ljude, situaciju, sagleda u celini, sa dobrim i lošim aspektima, bez prenaglašavanja bilo pozitivne, bilo negativne komponente. Sposobnost da ne gledamo i mislimo „crno – belo“, da vidimo nijanse dobrog i lošeg u svemu. To omogućava i nijansirane emocije.
  2. Samoregulacija (samokontrola, „neutralizacija“) – „regulator psihe“.
    Sposobnost osobe da se „sredi“, umiri svoje afekte i tu energiju iskoristi za rešavanje problema, razumno mišljenje i dolaženje do cilja. Takvu osobu emocije ne preplavljuju jer je „general svoje vojske“. Ona uspeva da razmišlja „hladne glave“ i kad oseća snažne emocije.
  3. Refleksivnost (sposobnost da razume i artikuliše emocije, „mentalizacija“) – „artikulator psihe“
    Sposobnost osobe da prepoznaje svoje emocije, da ih razume i mentalno obradi, da razmišlja o tome zašto se oseća tako kako se oseća, da razume svoja osećanja, motive, potrebe…da razume i emocije i motive za ponašanja drugih ljudi.
  4. Stabilnost – postojanost (unutrašnja povezanost, „stabilnost doživljavanja“, „konstantnost objekta“), „stabilizator psihe“
    Sposobnost osobe da ima čvrste unutrašnje mentalne predstave sebe i drugih ljudi, vrednosti, ciljeva… Osećaj čvrste unutrašnje povezanosti sa sobom i drugima koji nije podložan većim oscilacijama pod uticajem spoljašnjih zbivanja. Neki ljudi imaju taj unutrašnji stabilizator, dok su nekima potrebni drugi ljudi i posebne okolnosti da bi postigli stanje stabilnosti. Ovi prvi su nezavisni, samoregulišući, dok je drugima stabilizator spolja, u tuđim rukama.
  5. Odlučnost i opredeljenost (opredeljenost i pored oprečnih emocija, tolerancija na ambivalenciju), „usmerivač psihe“
    Sposobnost da se tolerišu oprečna osećanja prema drugoj osobi, sebi, aktivnostima… uz predominaciju pozitivnih osećanja. Sposobnost da se opredeli, odluči. Krene ka-ili od nečega. Sposobnost zrelog donošenja odluka i jasna usmerenost ka realizaciji, opredeljenost i odgovornost. Održavanje osećaja jasne opredeljenosti kada se osoba odluči za nešto.
  6. Trpeljivost – Tolerancija na frustraciju („imunitet psihe“)
    Tolerancija na frustraciju je sposobnost da podnesemo različite vrste frustracija, osujećenja naših potreba, koje život sa sobom nosi, a da se ne „pogubimo“, da ne „pucamo“ pri tome, ili ne bežimo od svih situacija u kojima bismo mogli da osetimo frustraciju.
  7. Zrela volja – („motor psihe“)
    Sposobnost ulaganja kontinuiranih napora u ostvarivanje razvojnih ciljeva- sposobnost osobe da se razvija u samostalnu individuu. Duboka, unutrašnja usmerenost (intencionalnost) ka cilju, ka promeni. Održavanje motivacije i energije potrebne za postizanje dugoročnih razvojnih ciljeva.
  8. Intuicija – („Pokretač psihe“)
    Sposobnost da se otpočne, pokrene nešto samostalno, voljnost da se preuzme prvi korak, kao i odgovornost za to, da se istraje u otpočetoj aktivnosti. Ove sposobnosti su, kao atomi, u sprezi i međudejstvu, stvarajući složenije „molekule” psihe: sposobnosti za ljubav i rad.

Možemo li da volimo svoje telo, ako ga ne smatramo lepim?


Moguće je ako ne pratimo standarde lepote koji važe u sredini u kojoj živimo, ali to je jako teško jer reakcije drugih ljudi na naš izgled uglavnom prate te standarde. Posebno reakcije potencijalnih ljubavnih ili seksualnih partnera. Međutim, možemo voleti svoje telo ako ga osećamo kao izvor zadovoljstva, ako možemo da uživamo u njegovoj životnosti, aktivnosti, seksualnosti, spretnosti… Osobe koje ne vide svoje telo kao lepo često ga doživljavaju kao „promašenu investiciju“, nešto u šta ne vredi ulagati, a time gube i mogućnost da uživaju u njemu.
Često se, međutim, dešava da osobe koje imaju neku nesvesnu krivicu ili strah od seksualnosti, debljinom sakriju sopstveni seksipil kako ne bi bili izloženi „iskušenju“ ili „željnim pogledima“ drugih. Takvo sakrivanje iza „pancira“ debljine je češće kod žena.


Da li je, u proces mršavljenja, nužno uključiti psihoterapiju?


Nije, ako proces mršavljenja ide bez nekih čestih „recidiva“, vraćanja na staro ponašanje. Međutim, kada osoba i pored želje da smrša, ne može da se izbori sa sobom potrebna je pomoć stručnjaka da se ne bi vrtela u krug. Uglavnom postoje nesvesni razlozi zbog kojih osoba ne može da se odrekne tešenja ili zaštite hranom. Postoji takozvana „sekundarna dobit“, emocionalna korist koju osoba ostvaruje gojaznošću i preteranim unošenjem hrane. Na primer, „ako sam debela i nepoželjna nisam u konkurenciji sa drugim ženama (ili muškarcima), a bojim se svake konkurencije jer mogu da izgubim. Ovako i ne ulazim u takmičenje.“ Ili „Da sam poželjna, možda bih bila promiskuitetna… možda bih došla u iskušenje da prevarim muža a zavisim od njega… “. Ili, „debljinu sam uvek smatrala uzrokom svoje nepoželjnosti. Šta ako se ispostavi, kad smršam, da sam neinteresantna kao ličnost, ili glupa… Šta ako me budu hteli samo zbog izgleda, ili zbog seksa… “.
Često se nađu ovakve misli ispod straha od mršavljenja. Ili postoji ljutnja prema suprotnom polu „Neću zbog njih da smršam. Ko me voli treba da me voli ovakvu, a ne da moram da imam vitko telo da bih udovoljila njihovom ukusu…“.


Udaljenost cilja (dosezanje vitkosti) je ono što mnoge navodi da odugovlače sa započinjanjem dijete. Kako se to prevazilazi?


Postavljanjem manjih ciljeva kao koraka ka većem cilju. Ako osoba ne postavi za cilj samo mršavljenje već i promenu nekih svojih osobina koje i dovode do gojaznosti, onda može da uživa i u poboljšanju samopoštovanja i samopouzdanja koje se dešava u samom procesu smanjivanja težine. Može sebi da kaže „zadovoljna sam i ponosna što bolje kontrolišem svoje potrebe. Ja upravljam njima, a ne one mnome. Zadovoljna sam jer sam uvela nove aktivnosti u svoj život koje čine moje telo vitalnijim i više uživam u njemu. Imam i druge izvore zadovoljstva osim hrane. To proširuje moju slobodu…“ Može se uživati i u samom putu, ne samo u cilju.


Kojih se tereta moramo osloboditi, kako bi se oslobodili suvišnih kilograma?

Tereta dosadnog i sumornog života od kojega utehu nalazimo u hrani. A najviše tereta sopstvene bezvrednosti. Ispod problema sa zavisnostima uglavnom stoji osećaj osobe da nije vredna, dostojna ljubavi i poštovanja. Taj osećaj je često nesvestan.

HRANA JE, ČESTO, SIMBOLIČNA ZAMENA ZA LJUBAV – Intervju sa Nebojšom Jovanovićem, psihoterapeutom

2 thoughts on “HRANA JE, ČESTO, SIMBOLIČNA ZAMENA ZA LJUBAV – Intervju sa Nebojšom Jovanovićem, psihoterapeutom

  • February 27, 2020 at 12:13 pm
    Permalink

    Хвала Вам за овај текст! Много помаже у схватању себе. Потражићу и Ваше књиге.

    Reply
  • March 23, 2021 at 4:22 am
    Permalink

    više ovakvih tekstova,definitivno.
    tako ste lepo razjasnili ovu temu, a mnogo je ljudi koji se muče sa ovim problemom, pogotovu žena.

    Reply

Leave a Reply to malinica Cancel reply

Your email address will not be published.

%d bloggers like this: