Proces skidanja suvišnih kilograma nije lako sprovesti, posebno ako se osoba oslanja isključivo na sopstvene snage. Međutim, ako je okružena onima koji imaju isti cilj, koji vode borbu sa istim iskušenjima, i koji su tu za pružanje pomoći i podrške, onda je taj proces daleko lakši. Marija Maja Milanović (1992. god.) ekonomista iz Kruševca, je na programu za mršavljenje Čigota, na Zlatiboru, uspela da smrša više od 50 kilograma, zahvaljujući podršci koju je tamo dobijala, ali i koncepciji samog programa. Svesna svog uspeha, kao i težine puta koga je prošla, Marija je raspoložena da, svojim iskustvenim savetima pomaže drugima, i u to svrhu nudi svoju kontakt adresu: milanovicmarija922@gmail.com


Uzroci dobijanja suvišnih kilograma se razlikuju, od osobe do osobe. Šta je za Vas predstavljalo okidač za gojenje?


Dugo sam, nakon pročitanog pitanja, razmišljala o uzrocima svoje gojaznosti i razlozima zbog kojih sam se jednostavno samo prepustila slatkišima, sokovima, brzoj hrani… Došla sam do zaključka da su svi moji uzroci u stvari bili moji izgovori. Nikome nije bajno i sjajno u životu, svi imamo uspone i padove, ali i slobodnu volju da odlučujemo da li ćemo da se borimo, ili ćemo da se prepustimo životnoj stihiji. Pa šta bude! Uglavnom, sve svoje emotivne padove sam lečila hranom. Čokolada me je, kao osvedočenom hedonisti, u trenucima u kojima bih je jela činila srećnom, i ja sam zaboravljala da je to pogrešno. Ukupno sam previše grešila, po pitanju ishrane. Jela sam najviše iz dosade. Nisam umela da sednem za sto, već sam jela u letu. Takođe, nisam obraćala pažnju na kalorije, a kada je sve to uzelo maha, pomislila sam da je za mene sve postalo prekasno.


Da li Vas je višak kilograma sputavao, i na koje načine?


Dok sam bila prekomerno gojazna, mislila sam da mogu normalno da živim, da radim ono što poželim, da budem srećna i zadovoljna sobom. Sve je to bila zabluda. Sećam se koliko puta sam se iznervirala kada je, na primer, trebalo da idem na neku svadbu, krštenje ili rođendan, koliko mi je bilo teško da nađem odeću. Umesto u svom Kruševcu, po mladalačku odeću većih brojeva sam odlazila u Beograd, u pratnji najbolje drugarice. Njoj je smetalo to što mi je gotovo sve, što bih probala, užasno stajalo, i što sam se ja strahovito nervirala uzbog toga. Ovom prilikom joj se zahvaljujem na tome što me je odlično razumela, i što je, tokom niza godina, trpela moje „ludila“. Zahvalnost upućujem i čitavoj mojoj porodici, a posebno majci koja je i zaslužna za početak mog mršavljenja. Pored već navedenog problema sa odabiranjem odeće, imala sam i drugih. Kada sam, jednom prilikom, tokom 2015. godine, izašla sa svojim tadašnjim dečkom da prošetam, čula sam komentar devojke, sa kojima smo se mimoišli: vidi ova ima dečka, a ja ga nemam! Poželela sam da propadnem u zemlju. Ta rečenica mi, i danas, odzvanja u glavi. Od malena su me nepoznati ljudi potcenjivali i smatrali me za donekle i nesposobnu. Sudili su o meni na osnovu mog izgleda, što je umelo da me povredi. Kada bi me upoznali, govorili su da sam vrlo pozitivna, pametna i duhovita osoba. To je sve i bilo tačno, ipak, kada bih se našla u svoja četri zida, uglavnom sam razmišljala o osudama i pogrdnim komentarima. Godinama se nisam ogledala u ogledalu, onako kako je trebalo, a takođe nisam merila ni svoju telesnu težinu, što je predstavljalo veliku grešku. Sebi sam uskraćivala mnoge stvari, kao što su duge šetnje, odlasci u luna park, letenje avionom i slično. Govorila sam da sve to ne volim, ali se radilo o tome da sam imala strahove od mogućih problema. Od vezivanja sigurnosnog kaiša u avionu, na primer. Živela sam u grču, a da zapravo toga nisam bila ni svesna. Sve me je nerviralo, posebno komentari mojih bližnjih koji su mi svakodnevno govorili da sam lepa, i da je velika šteta što sam dozvolila sebi da se toliko ugojim. Niko nije imao razumevanja za moju težinu, ali možda i nije trebalo da je imaju. Na meni je bilo da se suočim sa problemom i da ga rešim. Život je kratak i treba ga kvalitetno živeti.


U kom trenutku ste odlučili da se upustite u proces mršavljenja? Šta Vas je na to motivisalo?


Kada sam se u oktobru 2018. godine spremala za odlazak u Beč, u posetu svom tadašnjem dečku, majka mi je rekla: molim te, samo nemoj da se ugojiš. Odgovorila sam joj da neću, da će sve da bude u redu, zagrlila sam je i poljubila. Tokom dvomesečnog boravka u Austriji, previše sam se opustila, zaboravila sam na mamine reči, a na neki način me nije ni bilo briga da li ću da se ugojim, jer sam verovala da deblja ni ne mogu da budem, da sam dostigla svoj maksimum. Po povratku kući, nakon što me je videla, majka mi je rekla sledeće: Marija, samo da prođe slava, popričaćemo vrlo ozbiljno. Odmah sam znala o čemu se radi, jer sam joj videla razočarenje u pogledu, i strah od toga da njeno dete ne oboli od mnogih bolesti koje idu uz prekomernu gojaznost. Nije mi bilo svejedno, i zato sam sa nestrpljenjem čekala dan kada ćemo da sednemo i da popričamo. Tokom tog razgovora koji je brzo usledio, obe smo kontatovale da meni dijete ne pomažu, jer sam ih držala milion, i sve su bile neuspešne. Pored dijeta sam išla i na akupunkturu, ali je svaki uspeh bio samo trenutan, nakon čega je dolazilo do obaveznog vraćanja svakog izgubljenog kilograma. Njena je ideja bila da idem na program za mršavljenje Čigota, čemu sam se ja u početku protivila. Negodovala sam, a majka mi je poručila da dobro razmislim, jer je njena životna želja da me vidi „normalnu“. Dirnuta time, prihvatila sam da odem na program. Rezervisale smo tronedeljni boravak, i to od 02.01.2019 godine. Uoči polaska sam se posvetila istraživanju o Čigota programu, tako da sam se psihički pripremila za sve ono, što me je tamo čekalo.

Veći deo suvišnih kilograma ste izgubili boraveći na programu za mršavljenje Čigota. Recite nam nešto više o tome.

Moja bitka je krenula po stizanju na program navedenog datuma. Psihički sam bila spremna na sve ono što me je čekalo, što je, verujem, presudno. Svima preporučujem da se, u procesu mršavljenja, naoružaju jakom voljom i ogromnom željom za uspehom. Posle tri nedelje boravka na programu, bila sam lakša za 9 kilograma, što me je navelo da produžim boravak za još tri meseca. Za to vreme sam, uz podršku ostalih gostiju sa kojima sam delila isti cilj, ukupno izgubila 27 kilograma. Bila sam presrećna! I tamo sam nailazila na osude, vezano za fizički izgled, ali sam se borila za sebe, rečima da sam došla tu kako bih promenila svoj život iz korena. Moja volja je, nakon svake upućene osude jačala, i na nju sam odgovarala gubljenjem kilograma. Time sam i ljudima oko sebe davala volju da istraju, jer su bili svedoci mog uspeha. Tokom programa nisam zapadala u krize, jer sam bila svesna situacije u kojoj sam se nalazila. Tamo je sve bilo lakše, jer su se učesnici programa držali zajedno. Imala sam sreću da se družim sa izuzetnim ljudima sa kojima sam ostala u kontaktu. U maju sam produžila ugovor za još tri meseca. Stiglo je proleće, a ja sam postajala sve srećnija i zadovoljnija sobom. Od devojke koja je morala da ide u individualne šetnje sa trenerom, jer nije mogla da prati najsporiju grupu, dovela sam sebe do toga da idem u šetnje sa drugom, srednje brzom grupom, i da se na vrh Čigote popnem bez problema!


Mnogim se život, nakon gubitka velikog broja kilograma, promenio iz korena. Da li je to i sa Vama slučaj?


Jeste! Moj život se zaista promenio iz korena! Više mi ništa nije teško, čini mi se da bih i na Mesec mogla da se popnem bez problema! Vozila sam se avionom i išla u luna park, kao i u duge šetnje, i tek sam tada postala svesna svog uspeha! Srećna sam što sada mogu da pronađem odevnu kombinaciju bez problema, i to onu koja je moderna, šarenih boja. Crnu boju maksimalno izbegavam, jer ni ja više nisam crna iznutra. Tek da bude jasnije, i sadam sam debeljuca, ali se i dalje borim sa tim. Moja borba nikada ne sme da stane, zato što znam da sve stare navike mogu lako da se vrate, ukoliko ne povedem računa. Ja sam neko ko je sklon gojenju i svesna sam da sam morala da promenim način života, a ne da držim dijete. Svaka dijeta daje samo trenutne rezultate, i lako može da navede čoveka na to da od nje odustane. Moj savet je da bi trebalo biti umeren u svemu, ali i bar sat vremena dnevno pribegavati nekoj fizičkoj aktivnosti.


Šta vam, kada se osvrnete na period konstantnog mršavljenja, predstavlja dominantan utisak?


Mi smo sebi najveći ili prijatelji, ili neprijatelji, od nas zavisi šta ćemo da odaberemo. To je moj najjači utisak! U mom slučaju, ja sam odlučila da sebi budem najbolji prijatelj, i to je najbolja star koju sam mogla da uradim za sebe. O sebi sam otkrila da sam, u stvari, jaka ličnost, i shvatila sam da se tuga ne leči hranom, i da iz svake situacije možemo da izađemo jaki, srećni, zdravi i zadovoljni sobom. Sve se u životu dešava sa razlogom, bilo to dobro ili loše, čak je i gojaznost nešto što biramo da bude prisutno u našim životima, kao i odluka da se od nje izlečimo.


Uspeh, u vidu izgubljenih kilograma, može da zavara ljude, i navede ih da se opuste. Kako Vi izbegavate taj scenario?


Ja sam smršala preko 50 kilograma, i verujte da sam svesna da moj cilj sa tim nije ispunjen. Moram da nastavim da mršavim, ne smem sebi da dozvolim da se opustim i da budem sasvim zadovoljna sobom. To ne bi bilo realno, iako sam prešla više od polovine puta. Ostalo ću da skidam polako, bez opterećenja, kako mi ovaj režim ne bi dosadio. Taj luksuz sebi ne smem da dozvolim. Promenila sam način života i pokušavam da živim što zdravije. Odrekla sam se slatkiša, sokova, hleba, i ide mi dobro. Nekada se desi da pojedem nešto što ne bih smela, ali se sutradam ponovo vratim zdravim navikama. Zdravlje nema cenu, i mislim da nisu u pravu oni koji kažu da su dijete skupe. Skuvati supu, ispeći parče mesa i spremiti salatu nije luksuz.


Kakav mislite da je odnos društva, prema gojaznim ljudima?


Ljudi umeju da budu veoma zlobni prema gojaznim osobama. Mene čitavog života prate razni epiteti, ali ja sam nekako uspevala da se izborim sa tim, jer sam jedan tvrdoglavi bik. Nisam davala na sebe, iako me je tuga stizala u moja četri zida, kada niko nije mogao da me vidi. Nepoznati ljudi su me tretirali gotovo kao osobu sa nekom vrstom hendikepa. Bolelo me je to, ali sam umela nekako i sa tim da se izborim, i da ih sve demantujem. Na bilo kom polju sam hiljadu puta više morala da se dokazujem kao sposobna osoba, jer su drugi sumnjali u mene. Na pojedinim poslovima sam bila izuzetno vredna, a ljudi su to smatrali kao neko čudo, iako je to bilo nešto najnormalnije.


Šta biste poručili onima, koji žele da se trajno oslobode suvišnih kilograma?


Veoma je teško krenuti u proces korenitih životnih promena, ali je istovremeno i veoma lepo! Lepo je kada čujete od poznatih i nepoznatih osoba kako su ponosni na vas, divno je kada vam upućuju reči podrške, a najlepše je kada ste vi sami srećni zbog svoje promene i promene celokupnog svog života. Uzimite živote u svoje ruke i učinite nešto dobro za sebe! Život je kratak, a mi svakodnevno dobijamo novu šansu za novi početak. Sve dok ima života u nama, mi moramo da se borimo protiv svih vetrenjača. Uživajmo u svakom trenutku sa porodicom, momcima, devojkama, decom, prijateljima, uživajmo u sreći, putovanjima, uspesima, a ne u hrani, jer je pogrešno da živimo da bismo jeli, već da jedemo da bismo živeli. Srećno svima!

ČINI MI SE DA BIH, NAKON MRŠAVLJENJA, MOGLA DA SE POPNEM DO MESECA – Intervju sa Marijom Majom Milanović

Leave a Reply

Your email address will not be published.

%d bloggers like this: