Uspešno mršavljenje započinje otkrivanjem uzroka gojaznosti, vodi preko razvijanja ljubavi prema sebi, radu na iscelivanju misli i štetnih osećanja, uz neizbežno kontrolisanje sebe i uvođenje zdravih navika. O svemu tome, i još mnogo više, govori Snežana Prokić, koja je otkrila i sopstvene načine borbe sa slabostima, vezano za navike u ishrani.  Snežana Prokić je astrolog,  energetski psiholog, trener životnog razvoja i poslovnih veština, professional coach asocijacije European Coaching Association, NLP master, konsultant Porodičnih konstelacija (Order of love), regresoterapeut. U svet coachinga je ušla radeći na sebi. Suočavajući se sa ličnim životnim izazovima i preprekama, istraživala je načine za njihovo prevazilaženje. Radeći na sebi i svojim pozitivnim promenama, spoznala je koliko od nas zavisi naša sudbina i mogućnost da živimo život kakav priželjkujemo. To joj daje samopouzdanje i kredibilitet, i omogućava joj i da sa klijentom uspostavi spontan odnos ispunjen poverenjem. 
Astrologija (izrada natalne karte, uporednih ljubavnih i poslovnih horoskopa i godišnjih potencijala (solarni horoskop)), joj služi kao izvrsno dijagnostičko sredstvo koje pokaže koje su naše priče iz podsvesti, iz prošlosti, koje utiču na našu sadašnjost i budućnost, i kojima nemamo pristup. Takođe joj služi da pokaže i koje su naše snage, talenti i predispozicije. Pokaže nam zašto su neki odnosi baš takvi kakvi jesu, i kako na nas utiču, i gde je put i način za poboljšanje svih odnosa i načina na koji živimo život. 
Uz pomoć  svoje jedinstvene Ljubiživot coaching metode (kombinacija metoda i tehnika sledećih naučnih pravaca:  NLPa (neuro-linguističkog programiranja), nehipnotičke regresoterapije, pathworka, porodičnih konstelacija (order of love) i energetske psihologije, ubrzava proces isceljenja svih podsvesnih i svesnih sećanja na prošlost, kako bi poboljšali svoju sadašnjost i izmaštali najbolju verziju budućnosti, bez straha od neizvesnosti koji smo do tada imali – opterećeni pričama iz prošlosti kojih nismo ili jesmo bili svesni. Iskrenošću, poverenjem u sebe i klijente, darom slušanja, pisanja i jasnog i preciznog izražavanja, otresitošću, snagom, posvećenošću REŠENJU (boljitku), optimizmom i osnaživanjem klijenata, izgradila je svoju karijeru coacha od 2009. naovamo, tako da klijenti i svi koji je prate imaju poverenja u nju i u svoj boljitak. Najjači lični stav  je da bez akcije nema napredovanja. 
Kroz sva svoja izlaganja (seminari, radionice, gostovanja na TV, tekstovi i Live uključenja) šalje poruku onima koji je prate, da mi možemo da menjamo svoju sudbinu (do nas je), da ljudima treba podsticaj (MOŽEŠ TI TO) da bi krenuli kad se zaglave. Nema uspeha preko noći, treba VREME I SVAKODNEVNI TRUD. Sa svojim prijateljicama i koleginicama, Lolom Tomić i Snežanom Đurđić, osnivač je Udruženja Posvećenost radosti života,  i drže zajedno seminare, treninge i radionice. Sa ljubavnim partnerom Brankom Isakovićem, drži radionice o poboljšanju muško-ženskih odnosa. Sarađuje sa on line magazinima i portalima, gde objavljuje svoje tekstove i live uključenja, gostuje na TV. 
Sajt: www.ljubizivot.rs 
Fb: https://www.facebook.com/snezanaprokiclifecoach/ 
Youtube kanali: Snezana Prokic i Jezici ljubavi

Da li ste vi sami imali problema sa ishranom ili zanemarivanjem tela
i ako jeste, kako ste to prevazišli?

Prvo da se zahvalim na prilici da razgovaram o gojaznosti i mršavljenju. To je i moja tema i nisam je često spominjala, jer sam imala druge teme, koje su bile daleko važnije, a koje su uzroci priče gojaznosti i uzroci naše želje za mršavljenjem. Prvi deo odgovora, da li ja imam problem sa ishranom i sa zanemarivanjem tela, odgovor je – i jedno i drugo, da! Od kada znam za sebe, ja imam utisak da sam punačka devojčica, punačka devojka i punačka žena. To sam mislila i onda kada sam bila kost i koža i mislim sada, kada stvarno imam nekih 5 do 7 kilograma viška. Zašto?
Moja slika mene, je slika one devojčice koja je bila punačka beba i to je ostalo moje sećanje. Sa druge strane, koliko god da sam bila vitka, ja nisam bila zadovoljna izgledom svog fizičkog tela. Uvek sam pronalazila sebi mane, koje vi, kada pogledate moje fotografije, nikada ne biste mnogli da zaključite da sam ja totalno nezadovoljna svojom visinom, izgledom svojih nogu, izgledom svojih grudi… Ne biste mogli da zaključite, rekli biste – lepa žena. Međutim, ja sam uvek gledala sebe iz pozicije svega onoga što nemam, a nisam gledala sebe iz pozicije svega onoga što imam. Kada sam poredila to, koliko ličim na mamu i koliko ličim na tatu, koji su oboje izuzetno lepi ljudi, ja sam rekla, da sam od oboje nasledila umesto onoga što je lepše, ja sam nasledila ono što je ružnije. Moje sestre od ujaka su visoke preko 1,80 m, ja sam visoka 1,66 m. Znači, sva moja poređenja su uvek bila poređenja sa nekim ko je izgledao bolje od mene. Poredila sam se sa devojkama koje su bile atraktivnije, šarmantnije, koje su više privlačile pažnju od mene. 
Samim tim, pošto nisam bila zadovoljna svojim telom, bilo mi je sasvim normalno da dozvolim sebi da jedem sve ono što volim i što mi se jede, pa nema veze koliko imam kilograma, ionako sam ružna. Ti moji usponi i padovi sa kilažom, stalno su bili praćeni nekom dijetom. Ne znam koliko se sećate, bile su dijete sa celerom, sa kupusom, Ujedinjenih nacija, pa hrono ishrana.. I uvek ja donekle stignem i onda kada uđem u priču hedonizma i kada uđem u priču nezadovoljstva svojim životom, i onim šta mi se dešava u životu, ja opet posegnem za hranom koju volim.
Imala sam vrlo često običaja da kažem, da kada se ne bih iskontrolisala, ja bih imala 150 kg i sve vreme bih bila u trenerci i uopšte se ne bih doterivala. S obzirom da ipak živim među ljudima i da mi je značajno to kako me ljudi vide, onda sve te viškove koje sam imala, držala sam ih pod kontrolom. Druga vrsta zanemarivanja tela je fizičko nevežbanje.
Imala sam divna logična objašnjenja zašto ne vežbam svaki dan, do 1.godine, kada sam zadala sebi zadatak da ću i fizički vežbati svaki dan voditi računa o onome što unosim od hrane. Ono što meni smeta kroz intoleranciju na hranu, je  pšenica i kvasac. Trudim se da to smanjim na najmanju moguću meru. Onda kada to jedem, odmah se pokaže na meni kroz nadutost stomaka i bezmalo, za 5 dana ja se ugojim 10 kg. Šalim se, nije toliko, ali takav je osećaj, kao da mogu veoma brzo da se ugojim, ako dozvolim sebi da jedem sve ono što volim. Kako sam to prevazišla i prevazilazim? Izuzetnom kontrolom sebe. Kažem – vežbaj. Kažem – jedi manje. Kažem – preskoči pšenicu ovaj put.


Šta da činimo ako smo obeshrabreni mnogim neuspesima?

Ja sam tipičan primer. Vrlo često, posle mršavljenja, dolazilo je da su se kilogrami jo-jo efektom, vraćali. Onda kažem – što sam uopšte i počinjala, što sam mučila sebe, kada onako bih ostala da jedem sve ono što volim, a ne bih se trudila gladovanjem. Onda je to ljutnja na samu sebe, što sam poklekala, što sam opet bila slaba u onome što sam sebi zadala. Tada je rešenje, setiti se svih onih trenutaka kada smo ohrabreni svojim uspesima. Znači, preokrenuti svoj mozak (u trenucima kada nam je bljak i kada mrzimo sebe najviše na svetu, zato što nismo uporni i nismo istrajni), da se setimo onoga u čemu jesmo dobri i uporni i istrajni, i da pohvalimo sebe u onome u čemu jesmo dobri. To je prvi korak. Drugi korak je da prihvatimo da nismo dovoljno jaki. Treći korak je da shvatimo, da ako ne postoji neko spolja, ko će da nas natera i kome ćemo mi da obećamo da ćemo da se držimo tog obećanja, vrlo je mala verovatnoća da ćemo tako, samo zato što smo mi odlučili da ćemo da smršamo, da ćemo stvarno smršati, samo zato što smo obećali da ćemo fizički vežbati ili da ćemo učiti, zato što smo tako obećali. Taj treći korak je vrlo bitan – potreban nam je neko ko će da nas bodri, ko će da veruje u nas i ko će da nas gura i da nas tera da istrajemo, onda kada bismo poklekli i pali.  Potreban je neko da nas ohrabri. 
Još jedan bitan detalj je – napraviti sebi zadatak za svaki dan ponaosob i za taj dan, pretvarati se kao da živimo samo taj jedan dan. To znači, tog jutra ja sebi zadajem da ću tog jutra držati dijetu, ili još bolje, da tog jutra i tog dana neću jesti pšenicu i kvasac, ili neću jesti slatkiše ili neću piti gazirana pića. Znači, tog dana držim dijetu i tog dana vodim računa, a sutra ću da vidim šta ću. To je trik. To je četvrti deo ohrabrivanja samog sebe, tako što ćemo sebi na početku dana da obećamo i da se potrudimo da taj dan izdržimo. Ne postavljamo sebi ogromne ciljeve, da za mesec dana ili dva meseca hoćemo da smršamo 10, 20, 40 kg, nego da ćemo danas voditi računa o onome šta jedemo i da ćemo danas voditi računa o svom telu. 

Nezdrave emocije često dovode do prejedanja. Kako da izbalansiramo telo i emocije?

Ovo je odlično pitanje, jer je mnogo važno, odakle te nezdrave emocije i neljubav prema sebi potiču? To je najčešće priča iz našeg detinjstva, kako su nas roditelji voleli i kako su nas hranili, tj, da je ljubav dolazila kroz dodir i hranu. Roditelji su nas isprogramirali da ako pojedemo pun tanjir hrane, dobićemo nagradu, oni će da nas poljube, oni će da tapšu i biće ponosni na nas, bićemo pohvaljeni i nagrađeni. Prvo treba raditi na tim sećanjima i promeniti to. Zašto su roditelji tražili od nas da pojedemo pun tanjir hrane i šta je to njima značilo? Ako dete treba da raste i da bude zdravo, potrebno je da jede sve ono što mu stave u tanjir. 
Oni nisu znali kako drugačije da nas nagovore da sve pojedemo, nego na taj način što će da nas nagrade – dodirom, ljubavlju i nežnošću ili poklonima, zato što smo jeli. Kada utvrdimo da mi jedemo zato da bi dobili nagradu, nekada od roditelja a sada od sebe, znači da pohvalimo sami sebe, što smo jeli. 
Ono što možemo da uradimo, to je da nagradimo sebe, zato što smo nežni prema sebi, i da sebi PRVO damo nežnost i dodire, da osvestimo u sebi radost i da odigramo jedan ples i da otpevamo jednu pesmu, pre jela, da popijemo dve čaše vode i onda da jedemo POLAKO. Naš mozak šalje signal, posle nekog vremena da smo se najeli, samo što mi nastavimo da jedemo po navici ili po automatskom pilotu prejedanja. 
Balansiranje emocija je, u stvari,  da pre jela počnemo da se radujemo, da učinimo sebi da osetimo osećaj radosti pre nego što počnemo da jedemo. Postoje četiri hormona sreće. Jedan od hormona sreće se postiže fizičkom aktivnošću. Znači, razdrmati telo pre nego što sednemo da jedemo, čak i kada smo gladni, čini da se telo uzburka i da se hormon sreće uzburka i onda tako srećni kada sednemo da jedemo, pojedemo pola porcije. Kako izbalansirati emocije? Tako što se prvo suočimo sa svojim negativnom emocijama, vidimo odakle one potiču, i to nema nikakve veze sa jelom, ali ima veze sa osvešćivanjem i svoje ljutnje i svoje tuge i svog bola i svojih strahova. Suočiti se sa njima i shvatiti da je najčešći elemenat, kojim sebi ublažavamo bilo strahove, bilo tugu, bilo ljutnju, na taj način što se najedemo. Postoji mnogo bolji metod, a to je – razdrmati svoje telo kroz igranje, otpevati jednu pesmu i već smo u mnogo boljem stanju. Znači, tako razigrani, sesti da jedemo. 

Gojaznim ljudima nije strano to da sabotiraju sami sebe. Da li postoji recept kojim bi se to sabotiranje umanjilo ili poništilo? 

Kada sebe sabotiramo, najbolji način ili trik je ono što sam već pomenula, a to je – danas držim dijetu, a sutra ću da vidim šta ću. Preusmeriti se, umesto – od sutra držim dijetu, držim dijetu danas a sutra ću da jedem sve najlepše. Onda, kada sutra postane danas – onda danas držim dijetu a sutra ću da vidim šta ću. Nisu samo gojazni ljudi ti koji sebe sabotiraju, svako živo biće sabotira sebe na različite načine, a gojazni ljudi kroz prejedanje. Suština je da se nađe razlog ili uzrok, zašto gojazni ljudi ne vole sebe i šta je to što oni u sebi preziru, i šta je ono zbog čega im nije stalo kako će izgledati i da li će biti zdravi. Recept je – pronaći uzrok gojaznosti svih tih ljudi. 

Koliko je važno odrediti životne prioritete?  

Možda je to najvažnije. Možda bi sa tim trebalo početi ceo ovaj intervju, u smislu, ako mi ne postavimo prioritet da smo zdravi i vitalni, nego da nam je samo bitno kako izgledamo, mi možemo da smršamo onako kako sam ja mršavila i imala minimalno kilograma, a opet nisam volela svoje telo. Tek kada sam zavolela sebe, ja sam počela da shvatam na koji način sam ja sve kinjila svoje telo – nespavanjem, preteranim umaranjem, fizičkim nevežbanjem, prejedanjem. Naravno, jela sam sve ono što volim, nisam jela preterano zelene salate i kupusa, već prejedanje svim onim što volim, da bih zatrpala svoju emotivnu glad. Životni prioriteti treba da budu – da zavolimo sebe i otkrijemo sve uzroke nevoljenja sebe. Ako mi je prioritet da budem zdrava i vitalna i da nikada i nikome ne budem na teretu, sve ono što uradim za sebe, da bude za moju odličnu mladost i za još bolju i vitalnu starost (ono što bi naši stari rekli, da ne budemo nikome na teretu), onda počinjemo na drugačiji način da gledamo i sve ljude oko sebe. Kada postavimo sebe na prvo mesto, na isti onaj način na koji masku u avionu prvo stavlja majka, pa tek onda stavlja masku detetu. Znači, ako postavimo sebe kao prioritet, sebe i voljenje sebe, onda se menja naš ceo životni koncept. 


Šta se dešava kada rešimo i kada izaberemo da volimo sebe?


To nije apstraktna delatnost voleti sebe. To je činiti sebi sve ono što činimo drugima, onda kada ih volimo. Sav onaj trud, posvećenost, hrabrenje i sve ono što činimo drugima da pomognemo sebi, onda je to ljubav prema sebi. U slučaju, da je to dublja stvar, na kojoj treba raditi – jedno je uz pomoć astrologa, life coacha, regresoterapeuta, da vidimo da li je to na nivou vrlo jakih podsvesnih uverenja neljubavi prema sebi.
Ukoliko nije toliko duboko, onda je veoma dobro imati najboljeg prijatelja ili poznanika ili poznanicu, koji će da nas nateraju i koji će da nas hrabre, onako kako bismo mi hrabrili njih. Znači, kada izaberemo da volimo sebe, onda počnemo da živimo svoj život po prioritetima koji podrazumevaju – da se dovoljno odmorimo, da posvetimo vreme svojim mislima, da te misli pretvorimo u pozitivne, da posvetimo vreme svojim emocijama i da one, koje su negativne, izbacimo iz sebe, a one koje su pozitivne, da ih izazovemo kroz sve one aktivnosti fizičkog tela, koje dovode do radovanja, poput igranja, pevanja i plesanja. Onda i telo samo odreaguje kroz fiziologiju, tj. kroz hormone sreće. 


Nije tajna da se do kontrole tela stiže preko kontrole uma, ali kako to sprovesti?


Kontrola uma se postiže kontrolom tela. Mnogo je teško kontrolisati svoj um da ne razmišlja o ružnim stvarima koje nam se dešavaju, onda kada imamo dovoljno vremena da razmišljamo. Ali, ako uposlimo to svoje telo da đuska, da se raduje, da čita nešto što voli, da ode da se prošeta, da se čuje sa dragim prijateljima… Znači, kada uposlimo svoje telo nečim što volimo da radimo, onda nemamo baš mnogo vremena da se bavimo umom. Onda kada smo sami sa sobom i ostanemo jedan na jedan i ostanemo tužni i usamljeni u nekoj sobi, sa frižiderom u kuhinji, tada se setimo onoga što smo zadali sebi preko dana i tog jutra, a to je – danas držim dijetu a sutra ću da vidim šta ću. 

Kako se razbijaju otpori koji nas sprečavaju da započnemo proces promene, držanjem dijete i fizičkim aktiviranjem?


Postoji Japanska metoda, koja se zove Kaizen metoda, koja kaže, svakoga dana bar jedan minut radite jednu stvar koja vas mrzi. Onda taj jedan minut povećavajte na 2 minuta, pa na 3, 4 pa na 5 minuta. Što znači, moj zahtev svim ljudima sa kojima radim, je da svakog dana po minut vremena plešu, minut vremena đuskaju i da se minut vremena razgibavaju. Da svakog jutra izgovore – danas vodim računa o sebi i svom telu, svojim emocijama i svojim mislima, a sutra ću da vidim kako ću. Otpori se razbijaju utvrđivanjem novih navika. Stvaranje novih navika se stiče svakodnevnim delovanjem nečega što je suprotno od onoga što smo do tada radili, i to treba raditi najmanje 40 dana bez preskakanja dana. 


Oblikovanje tela može da nas dovede do oblikovanja života, na koji način?   


Oblikovanjem tela i radosti koju dobijate onda kada ste se posvetili svom telu! Ne govorim o dijeti, nego baš posvećivanju svom telu koje ne volite, ali razmrdate ga, udahnete mu život i udahnete mu radost. Telo i vaš mozak, koji je vrlo loš gospodar ali izvrstan sluga, shvata – a, on je počeo sebe da voli, hajde da mu pomognem. Hajde da vidim šta može još time da se uradi. Oblikovanje tela, s obzirom da između 70 i 80 posto našeg fizičkog tela čini voda, a voda pamti (o tome možete da pročitate veoma mnogo na internetu), izgovaranje emocija ljubavi prema sebi – ja te volim baš takvog kakav jesi, gledanjem u ogledalo i činjenjem sebi da pijemo dosta vode (čiste, obične, negazirane vode), koja može da bude česmovača, filterisana, flaširana, ali voda. Najbolja je, naravno, živa voda – za one ljude koji imaju svoje izvore i svoje bunare. Pre nego što popijete vodu, izgovorite reči ljubavi i molitve toj vodi, da vam da zdravlje i da vam da radost. Jer kada imate zdravlje i radost, onda iz pozicije radosti krenete da volite mnogo više sebe i onda mršavljenje dolazi samo od sebe. Zašto? Zato što ste ubrzali svoj metabolizam kroz neke aktivnosti koje volite da radite, a izgovaranjem lepih reči prema sebi a ne – idiote, kretenu i budalo, omogućavate sebi da vaše telo pamti i da sluša sve te informacije preko vode. Oblikovanjem tela i oblikovanjem svojih misli i svojih emocija, dešava se promena, jer vi zavolite život. Promenite svoj odnos prema životu i onda ne gledate više na život kao kaznu i na nešto što morate da zatrpate hranom, već, ako jedete, jedete iz hedonizma i ako ste preterali, onda kažete – danas ću da posvetim sebi vreme i danas ću da se uzdržim od nekih stvari pa ću sutra da vidim šta ću. 


Šta biste sa znanjem kojim raspolažete, poručili onima koje želele da smršaju?


Prvo, pre nego što krenete da mršavite, sedite i razmislite zbog čega uopšte jedete više nego što vam je potrebno. Šta je to što zatrpavate? Šta je to, što ne želite sebi da priznate? Šta je to što, kada bi se taj emotivni odnos prema samom sebi promenio, kako bi se onda ponašali prema sebi? Onda krenite od uzroka, a ne od posledica. Posledica, tj. gojaznost je neljubav prema sebi. Počnite da volite sebe na pravi način. Za početak, prihvatite svoje telo kakvo jeste, a onda da činite sebi sve one stvari koje vas raduju, a nemaju veze sa hranom. Kada budete shvatili da promenom raspoloženja i uzburkavanjem svog fizičkog tela (ne morate da idete u teretanu, ne morate da trčite 10 km), počnite da đuskate 5, 10, 15 minuta u stanu i neka vas neko natera, ili đuskajte zajedno.
Odjednom shvatate da je vaš život postao radosniji. Samim tim što je život postao radosniji, onda je i potreba za hranom manja. Sa svim znanjem kojim raspolažem, a jesam i astrolog i life coach, i neko ko se bavi i pričom naših predaka koji su bili gladni, i pričom naših prethodnih života, kroz regresoterapije, i nekim zavetima samokažnjavanja koje smo sebi dali, treba utvrditi ŠTA JE TO ŠTO NAS SPREČAVA DA SMRŠAMO, i šta je to što nas je dovelo do toga da se prejedamo, jer ne volimo sebe. 
Onda kada naučimo sve moguće načine da zavolimo sebe i kada uđemo u to i prihvatimo sebe takve kakvi jesmo, a onda počnemo da činimo sebi, počinje da se dešava veliki preokret. Onda je svaka dijeta dobra i više se jo-jo efekat, u smislu vraćanja starih kilograma, ne vraća. 

Možete da me pitate – kako to nama savetuješ a ti imaš svoje jo-jo efekte i kako to da ti imaš svoj višak kilograma? Moj odgovor je – jeste, ali ja vežbam svaki dan i kada dozvolim sebi da se hedonistički ugojim nekoliko kilograma, ja onda narednih mesec ili dva meseca, vodim računa o sebi. Onda se opet ugojim, onda opet smršam. To je, u stvari, ono što sam već rekla – držim sebe pod kontrolom da nikada ne postanem više nego punačka. Vi kada pogledate moje fotografije, vi nećete videti mene punačku. Iz moje perspektive, ja to jesam. Iz vaše perspektive, mislićete – šta se ona buni, ona je vitka. U stvari, ona unutrašnja slika nas samih je ta koja određuje kako ćemo mi sebe da nosimo. 
Za kraj, zapamtite, postoji mnogo ljudi koji se jako dobro nose sa svojim kilogramima i jako ih dobro nose i vole sebe. Postoje i veoma mnogo ljudi koji su izuzetno vitki i ne vole sebe. Znači, ljubav prema sebi nema veze sa gojaznošću, ali ljubav prema sebi čini da prvo zavolite sebe gojazne, a onda počnete da činite sebi sve ono što će da vas dovede do toga da zavolite sebe i onakve kakve sebe vidite savršene u svom telu.

PROMENA SE DEŠAVA OBLIKOVANJEM MISLI I EMOCIJA – Intervju sa Snežanom Prokić

Leave a Reply

Your email address will not be published.

%d bloggers like this: