Pod pritiskom nošenja suvišnih kilograma, mnogi uskraćuju sebi mogućnost da im bude lepo, da imaju afirmativne misli, zdrava osećanja, a posebno ona koje se tiče ljubavi prema sebi. Sve to se čuva za budućnost, u kome će im mršavljenje dati slobodu da žive lepo i osećaju se dobro. Lep život nije rezervisan samo za vitke ljude. Svi možemo da ga vodimo kada se oslobodimo nametnutih predrasuda. Milica Stojiljković, autor Programa ličnog razvoja Lepo mi je, naglašava da svima pripada da uživamo u onome zbog čega smo se rodili, da živimo umesto da životarimo i da negujemo svoju pravu prirodu. Već deset godina na predavanjima, seminarima i radionicama zainteresovanima otkriva veštine ličnog razvoja. Na čelu je Centra za lični razvoj Lepo mi je, gde se i dalje bavi samorazvojem, ali i pomaganjem drugima da spoznaju svoju unutrašnju radost i doprinesu tome da svet, u kome živimo, bude bolje, lepše mesto.
Kako da nam bude lepo? Da li je to stanje lako dostižno?
Da li nam je u životu lepo ili ne, to je zaista stvar samo našeg izbora. Tako je zato što će uvek oko nas biti različitih okolnosti i ljudi, ali kvalitet našeg života zavisi od toga kako mi na te okolnosti i ljude gledamo. Ista stvar jednoj osobi može biti strašna, a drugoj potpuno bezazlena ili neprimetna. Nije nam jednostavno da ovo prihvatimo, zato što u isto vreme moramo prihvatiti i potpunu odgovornost za sopstveni život. Tada više nema izgovora. Dobra vest je da je ovo proces koji možemo vežbati svakodnevno. Predlažem svakom da proba tako što će, za početak, u svakoj teškoj ili zahtevnoj prilici, dati sebi odgovor na pitanje – koja je dobra strana ove situacije ili šta iz ovoga mogu naučiti.
Osećaj ispunjenosti, kao i uspeh, nisu rezervisani samo za pojedince. Koji
putevi do njih vode?
Ispunjeni smo onda kada smo usklađeni sa svojom pravom prirodom. Često, međutim, naša priroda nije isto što i naše vaspitanje, navike i obrasci koje nosimo godinama. Volim da kažem da istinska sreća nije ushićenje, već unutrašnji mir. Aposlutno, svaka osoba ima potencijal da se razvija u skladu sa svojom prirodom. U tome smo uspešni kada svesno negujemo one detalje svog života koji su nam lepi i kada svaku prepreku razumemo kao priliku da iz nje nešto naučimo. Ono što nam dobro ide nas gura napred, a ono što vidimo kao prepreku je uvek lekcija iz koje učimo, odnosno stičemo još veće znanje o sebi, koje to tada nismo imali.
Šta je, po vašem mišljenju, potrebno da bi sticanje zdravih navika u ishrani
bilo uspešno?
Da bismo u bilo čemu bili uspešni, pa i u stcanju zdravih navika u ishrani, potrebno je da proverimo da li naš mozak, iz naših misli i osećanja dobija prave informacije. Ako hoćemo da se hranimo zdravo, a stalno mislimo kako imamo višak kilograma, kako nam se jede slatko i slično, nećemo daleko dogurati. Ali će se situacija popraviti ako izdvojimo 15 minuta i na papiru napišemo (važno je zapisati, ne samo misliti o tome) šta želimo u vezi sa zdravim navikama u ishranu. To što smo zapisali će nam poslužiti da svaki put kada uhvatimo sebe da mislimo o onome što ne želimo, pomislimo upravo na to što smo napisali i tako prebacimo pažnju na ono što želimo, umesto na ono što ne želimo. Postoje i dublje meditacije koje nam na ovom putu mogu veoma pomoći i koje donose trajne rezultate.
Posmatrajući sopstveni odraz u ogledalu, skloni smo tome da obraćamo
pažnju na svoje nesavršenosti. Kako da to izmenimo?
Kao što sam već rekla, naš je izbor da li ćemo okolnosti u svom životu, pa i sebe same, gledati sa vedrije ili mračnije strane. To je zaista samo stvar izbora. Gledati stvari sa vedrije strane, pritom, ne znači po svaku cenu zamišljati da je sve lepršavo, lepo i optimistično. Naprotiv, to znači negovati ono što vidimo i znamo da nam prija i odlučno menjati ono što nam ne prija, učiti iz toga svesno i strpljivo. Često to nije jednostavan put, ali je vredan svakog koraka. Kad pogledate svoje telo i nešto vam se na njemu ne sviđa, obratite pažnju na onaj njegov deo koji vam je lep i primenite isti princip koji sam već opisala, za skretanje pažnje sa onog što ne želimo, na ono što želimo.
Od gojaznih osoba se neretko čuje da ne vole sebe. Da li ljubav prema sebi
mora da bude uslovljena?
Ljubav prema sebi je osnova svega. Ona nam je rođenjem data kao dar, ali mi je tako lako zaboravljamo, pod uticajem okoline, vaspitanja i različitih okolnosti u kojima živimo. Važno je razumeti da ljubav prema sebi ne znači – bolji sam od drugih, već dobar sam takav kakav jesam, sa svim vrlinama i slabostima. Samim tim, nema potrebe ne voleti sebe, jer verujemo da smo lošiji od drugih. Danas možemo imati višak kilograma, manjak novca, biti neraspoloženi, ali to je samo naše trenutno stanje. Ako se se sa njim ne identifikujemo, već ga samo razumemo kao trenutno stanje koje možemo promeniti, sve izgleda mnogo bolje i tako postepeno negujemo ljubav prema sebi.
Koliku snagu u sebi kriju namera i odluka da se promenimo?
Jasna namera je početak svega. To je prvi korak da uspemo u realizaciji iste te namere. Zato što tada usmerimo pažnju ka rešenju, ka onome što želimo. Važno je, međutim, ne vezati se za način i put kojim želimo da dođemo do ostvarenja namere. Nije važno da li ćemo do cilja stići za dva dana ili dve godine, da li ćemo ići lakšim ili težim putem, važno je samo da hoćemo tako da stignemo, a tada će se i put otvarati pred nama. Postoje tehnike meditacije koje nas mogu voditi kroz takav put, a kojima se svakodnevno usklađujemo sa svojom pravom prirodom.