Voleti sebe, voleti se uvek sve jače! Što dalje od nastupa zlovolje, malodušnosti, crnih misli, od suvišnih kilograma ili od bora, voleti sebe pa me šta se desilo! Volite svoj logični duh, ali još više svoja duševna raspoloženja, emocije, pokretače života!
To nije sebičnost! Nisu jedno isto ljubav prema sebi i ljubav – egocentrizam (kad čovek gleda samo svoj interes)! Prvi sasvim jednostavno kaže: „Volim sebe baš kakav sam”, dok drugi se hvališe: „Volim sebe zato što sam najbolji; zbog toga ne mogu voleti druge jer su oni inferiorni u odnosu na mene”.
Ljubav prema sebi, egocentrična ljubav, nas uči preziru prema drugima, da budemo isključivi pa čak i rasisti. Nasuprot, zdrava ljubav prema sebi, ona kojoj hoću da vas naučim, tera da se približimo drugima, da budemo solidarni. Reći „ne osećam potrebu da budem najbolji da bih sebe voleo”, verovati „prihvatam sebe sa svim svojim slabostima” – to znači prihvatiti, bez pogovora, da ni drugi nemaju potrebu da budu najsavršenija bića da bi zaslužila našu ljubav. To treba da bude u osnovi naše humanosti. I zahvaljujući tome može da trijumfuje jednakost.
Voleti samog sebe, dakle brinuti se o svom zdravlju i o svojoj sreći je najveća usluga koja se može učiniti svojim bližnjima. Jer, što manje volimo sebe, više smo nesrećni i bolesni, pa prema tome više živimo na teret bližnjima. Uostalom, ako ne naučimo da volimo sami sebe, kako ćemo znati da volimo druge? Onaj ko se loše oseća u svojoj koži jedino misli na svoje lične probleme, što isključuje altruizam iz svakog života. Nasuprot, kad smo u miru sa samim sobom, možemo otvoriti srce za druge da bismo im najiskrenije pomogli.
Rika Zarai
Emocije koje leče