VOLJOM SE SVE MOŽE – Priča Nataše Ilić

Zovem se Nataša Ilić, imam 39 godina, živim sa suprugom i četvoro dece u selu Ljubinić, blizu Obrenovca. Po zanimanju sam negovatelj i radim sa osobama sa posebnim potrebama. Od ranog detinjstva sam imala višak kilograma, koji je sa godinama postajao sve veći. Svaka trudnoća je donosila novi višak. Da se ne lažemo, još se niko nije ugojio od vazduha, pa nisam ni ja. Jela sam previše i prečesto, najviše hleb i peciva, jela sam i kada jesam i kada nisam bila gladna, kada sam bila zabrinuta i uplašena. Kad god sam imala problema, utehu sam pronalazila u bureku, kifli ili nečem trećem, kaloričnom.

BILA SAM ŽIVOTNO UGROŽENA

Najviše sam imala 168 kg, dovela sam sebe u takvo stanje da su mi lekari rekli da sam životno ugrožena i da ako nastavim tim tempom neću doživeti 45-ti rođendan. Hipertenziji, koju imam od dvadesete godine, vremenom se priključila tromboza obe noge. Prošlog leta su mi ustanovili insulinsku rezistenciju i dijabetes. Imala sam problema sa kretanjem, teško sam se saginjala, jedva sam, tokom leta, izdržavala napore koje iziskuju poljoprivredni radovi. Nisam mogla da pronađem lepu i ženstvenu odeću u svojoj veličini, tako da mi se garderoba svela na trenerke i majice, najčešće muške. Jednom rečju, preživljavala sam užas!

PREVISOKA CENA LJUBAVI PREMA HRANI

Kada sam, tokom sistematskog pregleda, iz razgovora sa lekarom shvatila da ću glavom platiti svoju ljubav prema hrani, zapitala sam se šta mi je preostalo da učinim. Lekar je rekao “Ili ćete da smršate ili ćete da umrete, ja nemam ništa lepo da vam kažem”. Moj šećer je išao preko 20 mernih jedinica u toku dana, pritisak koji mi je izmeren je bio 180/120, trigliceridi i holesterol su prelazili vrednosti gornjih granica, bubrezi su polako gubili bitku. Ne bih volela da bilo ko dođe u stanje, slično mome, pa da tek onda reaguje i obrati se lekarima.

REŠILA SAM DA USPEM

Lekar mi je rekao da bi trebalo da smršam 50 kg. Do tada mi je uspevalo da teškim mukama izgubim 10 ili 15 kg, koji bi se uvek vratili. Izašla sam iz ordinacije sa gomilom recepata i uputa specijalistima. Jedan od njih se odnosio na nutricionistu. Na razgovor sa nutricionisom sam otišla rešena da uspem, šta god da mi kaže, i koliko god da bude teško! Na samom početku sam doživela neprijatnost, jer vaga, koja meri do 150 kg, nije mogla da izmeri moju telesnu težinu. To me je dodatno motivisalo. Nutricionistkinja mi je napravila jelovnik i zakazala kontrolu za mesec dana.

PREVAZIŠLA SAM SVA ISKUŠENJA

Prvih par nedelja mi je bilo veoma teško. Imala sam utisak da prolazim kroz pakao! Nisam mogla da zaspim od gladi, plakala sam, sve mi je smetalo, bolela me je glava, kao i želudac. Bila sam na velikim iskušenjima. Jela sam pet puta dnevno, male porcije. One su se sastojale od ražanog hleba, obranog jogurta, voća, povrća, mesa (kuvanog i pečenog). To nije bilo ništa novo, niti drugačije, od bilo koje medicinske dijete koju će vam prepisati u nadležnom Domu zdravlja. Od fizičkih aktivnosti sam upražnjavala šetnju, i to pet puta nedeljno, po sat vremena. Moji ukućani su me podržavali, jeli su ono što i ja, dok su hranu, koja je meni bila zabranjena, uviđavno sklanjali, da je ne vidim. Svaki put, kada bi mi palo na pamet da uzmem parče pite, ili kocku čokolade, setila bih se da moja najmlađa devojčica ima samo 6 godina, i da je potrebno da joj, još veoma dugo, budem živa i zdrava.

NA KORAK OD CILJA

Smršala sam 45 kilograma za 5 meseci, imam još malo do svog cilja. Osećaj je neverovatan, neopisiv! Sada mogu, sa svojim telom, da radim sve što poželim, oblačim ono što mi se dopada, a ne ono što moram. Lekar mi je čestitao na uspehu i priznao da odavno nije video nekoga ko je imao manje izgleda za uspeh, a ko je svojom voljom dokazao da se sve može. A može se, stvarno! To je moja poruka svima, koji žele da smršaju.

Nataša Ilić
Tagged on:

Leave a Reply

Your email address will not be published.

%d bloggers like this: