SVE SE PROMENILO NAKON ŠTO SAM SMRŠALA 150
KILOGRAMA – Intervju sa Suzanom Rabić

Svako ko je uspeo, ili bar pokušao, da izgubi nekoliko suvišnih kilograma, zna koliko je to teško, koliko proces mršavljenja zahteva odolevanje iskušenjima, snagu volje, disciplinu, istrajnost. Taj izazov je još veći za ljude koji imaju poremećaj ishrane i koji, zbog istog, moraju da izgube više desetina kilograma. Izgubivši čak 150 suvišnih kilograma, Suzana Rabić (1968.god.) iz Novog Sada, je načinila pravi podvig i njen uspeh može da se smatra za epohalan. Očima javnosti to nije promaklo, pa se njena priča iz 2014. godine, kada je uspeh ostvaren, našla na stranicama mnogih medija. Evo prilike da se podsetimo njenog puta, ali i da saznamo na koji način je nastavila da živi i da se bori.

Cifra od 150 izgubljenih kilograma neminovno nameće pitanje koliko ste bili teški, kada ste započeli proces mršavljenja?

– Pretpostavljam da sam bila teška oko 270 kilograma, možda i više. Ne mogu da budem precizija, jer dugo nisam uspevala da se izmerim ni na jednoj regularnoj vagi. Obim struka takođe nisam mogla da izmerim sa običnim krojačkim metrom, ali je taj broj prevazilazio 200 centimetara.

Opišite nam genezu svoje gojaznosti.

– Od samog rođenja sam bila krupna, po svojoj građi sam se uvek isticala kako u školi, tako i u komšiluku. Čitavog života se razlikujem od drugih, ne samo po izgledu, već i ukupno, ali je to nešto na šta sam se navikla. Suvišne kilograme sam dobijala zbog nezdravog načina ishrane, koji se ogledao u neredovnim, najčešće večernjim, obrocima, kao i u konzumiranju kaloričnih namirnica. Početkom 90-tih sam prvi put otišla kod lekara, kako bih se izlečila od gojaznosti. Bila sam hospitalizovana i stavljena na program gubljenja kilograma, zahvaljujući čemu sam, za kratko vreme, smršala 20 kilograma. Po izlasku iz bolnice sam počela da koristim lek koji su mi lekari prepisali, i koji je kasnije zabranjen, zahvaljujući kom sam izgubila još nekoliko suvišnih kilograma. Međutim, platila sam veliku cenu tog mršavljenja. Imunitet mi je oslabio, pa sam ponovo završila u bolnici, toga puta zbog zdravstvenih problema. Zbog njih sam razvila otpor prema lekarima, pa sam odlaske kod istih izbegavala narednih dvadeset godina. O svojoj telesnoj težini nisam razmišljala, prepustila sam se i jela gotovo stihijski.

Kako je izgledao Vaš život sa suvišnim kilogramima?

– Na jedan način normalno, na drugi veoma naporno. Ja sam naučila da se nosim sa problemima, da se prilagođavam, da se ne obazirem na uvrede i dobacivanja. Oduvek sam bila dobar đak, apsolvirala sam mašinski fakultet, uključivala se u društvene i političke aktivnosti. Pronalazila sam načine da budem funkcionalna, jednostavno sam se prilagođavala okolnostima. Ni kada sam imala najveću telesnu težinu nisam patila od nedostatka samopouzdanja ili samopoštovanja. Znala sam ko sam, a znala sam i opasnosti koju je sa sobom nosila moja ljubav prema hrani.

Šta Vas je navelo da se upustite u proces mršavljenja?

– Loše zdravstveno stanje i strah za sopstveni život. Posebno stresan trenutak mi je bio kada sam otkrila da, zbog otečenosti nogu, nisam uspela da obujem dva broja veće klompe.

Zbog čega ste se, od mnošta poznatih režima ishrane, odlučili baš za hrono?

– Sa hrono ishranom me je upoznala jedna žena koja je, zahvaljujući hrono ishrani, ne samo smršala, već i potpuno preoblikovala figuru. Izgubila je salo na stomaku, a nestali su joj i jastučići od sala ispod pazuha i na drugim mestima, na kojima se žene obično goje. Narednih šest meseci sam se informisala o hrono ishrani. Nabavila sam svu raspoloživu literaturu i moram da priznam da mi, u početku, mnogo toga nije bilo jasno. Ipak, nastavila sam sa istraživanjima i edukacijom, a onda sam, jednoga dana, jednostavno krenula da primenjujem ono što sam saznala i naučila.

Kako je tekao taj proces?

– Jedna novina, koju sam uvela u svoj način ishrane, mi je pomogla da istrajavam u procesu mršavljenja, a to je doručak. S obzirom na to da je on, po pravilima hrono ishrane, najobilniji obrok u toku dana, dugo me je držao sitom. Namirnice koje su dozvoljene u hrono ishrani su ujedno i one koje volim da jedem, tako da nisam imala prevelikih kriza. Prvo olakšanje sam osetila već posle dve, tri nedelje, kada mi je uspelo da okačim zavesu, za šta sam se, do tada, redovno drugima obraćala za pomoć. Izdržala sam dva perioda restrikcije, koja traju po 45 dana, nakon čega sam uvela, držeći se preporučene satnice, u ishranu voće i slatko. Prvih godinu dana sam sprovodila program bez ičijeg nadzora, da bi se, potom, u moj proces mršavljenja uključila Ana Gifing i njen tim. Ukupno sam, za godinu i po dana, smršala oko 150 kilograma.

Šta Vam je mršavljenje donelo?

– Mnogo bolje zdravstveno stanje, pre svega. Kada sam otišla na lekarski pregled, ispostavilo se da su mi svi nalazi u redu. Potom, počela sam bukvalno da trčim, da sve radim punom snagom, punim gasom. Imala sam osećaj da sve mogu, da mi je sve dostupno i lako. Prestala sam da se naprežem oko svakodnevnih stvari i počela da ih obavljam rutinski. Poraslo mi je samopouzdanje, počela sam drugačije da se oblačim, drugačije da živim. Trenutno sam teška 120 kg, ali se moja borba, do dostizanja dvocifrene telesne težine nastavlja.

Vi ste sva stečena znanja i iskustva, vezano za hrono ishranu, pretočili u profesiju. Recite nam nešto o tome.

– Tačno, učinila sam to kako bih pomogla drugima da, poput mene, izgube suvišne kilograme pridržavajući se pravila hrono ishrane. Počela sam da pišem hrono kuvar u kome, sada, postoji više od pet stotina recepata. Tako sam iskoristila stečena znanja, kao i svoju strast prema kuvanju. Takođe sam počela da pravim zdravu i kvalitetnu zimnicu koja je, u svemu, prilagođena pravilima hrono ishrane. https://www.facebook.com/hrono.zimnica/ U njoj nema šećera, konzervansa niti vinobrana, umesto običnog koristim maslinovo ulje, a umesto kuhinjske himalajsku ili morsku so. Sve što spremim obiluje začinima koje sama sušim i meljem, i to od biljaka koje su nastale organskom proizvodnjom. Vodim i Facebook grupu HRONO ISHRANA dr Ana Gifing, u kojoj se objavljuju recepti i razmenjuju iskustva. https://www.facebook.com/groups/477352832344879/

Šta biste, nakon svega što ste naučili i iskusili, poručili gojaznim osobama?

– Da veruju u sebe, i u svoje instinkte. Da idu, ka svom cilju, korak po korak, dan za danom. Da se, ukoliko pokleknu, vrate na svoj put, da ne odustaju. Posebno naglašavam da, ako tokom držanja dijete, otkriju da je došlo do stagnacije u gubljenju kilograma, budu strpljivi. To je samo faza, nakon koje sledi očekivani gubitak i priželjkivana radost!

Suzana Rabić predlaže jednodnevni jelovnik, sa pratećim receptima, po pravilima hrono ishrane: Doručak, jaja sa slaninom i hrono hleb; Ručak, pileći paprikaš sa kelerabom; Večera, girice iz rerne. Užina, za one koji su zadovoljni sa svojim kilogramima, čia puding od šumskog voća. Suzana naglašava da ovaj celodnevni jelovnik, za četvoročlanu porodicu, iznosi 800 dinara, a sa užinom 1.000, čime želi da razbije
predrasudu o tome da je hrono ishrana skupa.

Hrono hleb: 500 gr mešavine raznog integralnog brašna, kašika masti, od 350 do 400 ml vode (zavisi od vrste i krupnoće brašna), kašičica morske soli i 3-4 kašike raznih semenki. Sve to umesiti varjačom da bude gusto (toliko da kada varjaču udariš o testo ona se ne lepi mnogo). Ostaviti da fermentira 6 do 8 sati, pa dodati 1 prašak za pecivo i dobro umutiti mikserom, preciznije, spiralnim nastavcima za testo. Testo izručiti na brašnom posutu podlogu i oblikovati veknu. Peći u vrućoj rerni 45 minuta na 200 stepeni.

Pileći paprikaš: U šerpi na pola izgrilovati 1 kg pilećih krilaca i izvaditi ih sa strane. Na masnoći, koju je piletina pustila, izdinstati dve glavice crnog luka i par čenova belog luka. Vratiti piletinu, dodati oljuštenu i na kocke isečenu kelerabu (jednu veću ili dve manje), pola kašičice domaće aleve paprike, pola kašike začina bez aditiva, i sve to naliti vodom da ogrezne. Kuvati 15-tak minuta na laganoj vatri.

Girice iz rerne: Giricama odstraniti glave i izvaditi utrobu. Dobro ih oprati u hladnoj vodi i prosušiti. Posoliti morskom solju, dodati kašiku maslinovog ulja, iscediti limun, pa sve dobro promešati. Složiti u tepsiju na kojoj je papir za pečenje i peći na 230 stepeni, 15-tak minuta.

Čia čuding: na 100 grama izmiksanog voća staviti jednu kašiku čia semenki. Potrebno je da smesa odstoji nekoliko sati.

Suzana Rabić
Tagged on:

2 thoughts on “Suzana Rabić

  • February 15, 2019 at 2:03 am
    Permalink

    Draga Suz,
    svim srcem zelim da dostignes svoj cilj da ugledas dvocifren broj i to veoma brzo. Poznavajuci te, iako ovako virtualno, znam da ces uspjeti u svojoj namjeri, jer pored tvoje zelje i upornosti ti imas pomoc i od neke vanprirodne moci jer si jedna divna dusa puna razumjevanja za druge.
    Nesebicno pomazes svima nama da dodjemo do svog cilja iako nekome to ide malo teze, sporije ili kao meni koja i pored siilne potrebe i zelje svaki cas pokleknem.
    Ljubim te i zelim svako dobro u zivotu.
    Tvoja Brcanka

    Reply
    • February 15, 2019 at 8:29 pm
      Permalink

      Hvala draga moja ❤️

      Reply

Leave a Reply to Suzana Cancel reply

Your email address will not be published.

%d bloggers like this: