DIJETE SU SIZIFOV POSAO – Intervju sa Darkom Markovićem
Saveti o mršavljenju, podržani ličnim iskustvom, su posebno dragoceni ljudima koji imaju problema sa suvišnim kilogramima. Darko Marković, (1971.god.) je, opširno i temeljno, bez zaobilaženja neprijatnih činjenica, ispričao svoju priču o gojaznosti, kroz koju je nesebično podelio mnoštvo korisnih saveta. Njegova životna priča je bolna i teška, ali je ujedno i ona iz koje je izašao sa karakterom večitog borca, i sa mudrošću koja mu pomaže da živi iskreno, bez laganja sebe i drugih. Darko Marković je neko ko poseduje mnoga znanja, umeća i interesovanja. Profesionalno se bavi kompjuterima i telekomunikacijom, a privatno svira gitaru, fotografiše ljude i prirodu, bavi se stolarskim radovima, vešt je sa elektronikom. Pravi HiFi pojačala i zvučnike, kao i vodeno hlađene kompjutere po meri. U slobodno vreme igra pul bilijar, gleda filmove i serije, ide na koncerte, igra remi. Vešt je i u kuhinji, u izboru, seckanju i pripremi namirnica. Vodi aktivan i ispunjen život, uprkos suvišnim kilogramima.
Kada ste, i zbog čega, počeli da dobijate suvišne kilograme?
– Kao djete bio sam „bucko”. Sa pubertetom sam se normalizovao, a uz to i počeo da se bavim sportom. Prvi put sam prešao 100 kg sa 18 godina. Gledajući sada na to, jasno mi je da je to posljedica stresa. Bio sam u JNA i bio sam u interventnom vodu na Kosovu 89/90 godine. Pucano je na nas 45 minuta. Poslje 66 dana na Kosovu i prvih sjedih vlasi kose, počeo sam se debljati i dostigao sam 100 kg prvi put u svom životu. Tada mi je to bilo tragično (trocifreno), a danas mi to zvuči jako mršavo. Te prve kilograme sam brzo potom i izgubio. Prvu ozbiljnu težinu sam dobio dok sam živio u Njemačkoj. Poslje teškog ranjavanja i gladi koju sam pretrpio tokom rata u Sarajevu, dolazak u Njemačku je bio kao puštanje psa sa lanca. Iz uslova gdje je krompir misaona imenica otišao sam u raj mega prodavnica sa milion vrsta voćnih jogurta i čokolada. Naravno i mnogo proslava sa mnogo hrane. U tom periodu sam prešao 120 kg. Na moju visinu od 180 cm, kao i moju kostituciju, to je granica gdje vam odjeća postaje problem. Kupovina madraca za krevet vam postaje problem. Kada sjedate na stolice počinjete ih provjeravati jer počinju da pucaju. Pošto sam se prije bavio sportovima i sa 129 kg sam se osjećao dobro i snažno. Za opkladu sam radio 10 sklekova na jednoj ruci, iako se nisam bavio sportom već duže vrjeme. Nezadovoljstvo svime što se dogodilo na našim teritorijama i gubitkom svega, materijalnih i, što je još gore, emotivnih stvari, kao i gubitak sredine gdje sam odrastao, dovelo je do toga da sam ne razmišljajući počeo da se debljam. 1998. godine su mi ustanovili da se moram operisati jer mi je pukla diafragma pored šava od prve operacije. Tada sam imao 128 kg i doktor mi je rekao da me neće operisati ako se ne spustim na 90 kg. Kontrola je bila zakazana za mjesec dana. Uspio sam skinuti na 92 kg Montinjak djetom. Nešto što nikom ne bih preporučio. Jojo efekt je nastupio poslje 6 mjeseci i dobio sam 50 kg. Poslje toga sam sa težinom išao gore-dole, ali sam bio stabilno između 140 i 150 kg. Sa tom težinom sve je teško i stalno ste neraspoloženi i umorni. Kvalitet života je jako nizak. 23 maja 2016. godine sam slomio meniskus na izletu sa firmom. Tada sam imao 150 kg. Nisam mogao ni da hodam. Za dva mjeseca sam dotako dno i bio težak 187,5 kg. Niko nije htjeo da mi operiše koljeno i uputili su me na operaciju želudca, gastric bypass. To na sreću nisam odradio. Nezadovoljstvo, stres, loš kvalitet života, sve to je smrtonosno opasno po čovjeka. Mnogi ljudi kažu da gladuju, a u stvari su samo malo gladni. Ja, nažalost, znam šta znači nemati ništa da jedeš danima. Tako znam i kakav je osjećaj prave fizičke gladi. Odgovorno tvrdim da najveći broj ljudi ima problem zbog emotivne gladi. Čak i mršavi ljudi koji ne jedu mnogo uzimaju skoro 3/4 hrane više nego što je potrebno organizmu. Ostalo se jede iz navike i zadovoljstva čula. Osjećaj sitosti kasni kod svih ljudi. Stati jesti na vrjeme je umjetnost. Malo sačekate kad ste pojeli svoju porciju i odjednom niste više gladni. Kada jedete često nemate krize i mnogo je lakše.
Šta smatrate svojom najlošijom navikom, kada je ishrana u pitanju?
– Da bi se čovjek uspješno borio sa ovom teškom bolesti i isto tako teškoj zavisnosti, nije dovoljno samo mršati, čovjek mora rješiti i probleme koji su ga dotle i doveli. Ponekad je to i samo prihvatiti stvari koje ne možete promjeniti. Ja sam stres ovisnik. Stres sam prihvato punim plućima. Naravno, i uživao sam u hrani i previše. Imao sam period u životu kad sam provodio po sjeli dan kod mušterija bez uzimanja pauza da jedem na vrjeme, i onda bih kasno uveče, vozeći kući, otišao u Mc Donalds ili tako nešto, i jeo bih tada kasno uveče po prvi i jedini put u danu. Naravno, glad je velika, i polako ali sigurno, je spisak onoga što sam jeo postao dug, pa onda se i duplirao. Slatko, slano, šta to ima veze, sve je bilo odlično. Zamjenjivanje stvari koje nemate, stvarima koje možete da imate lako. Kasni obroci pa pravo u krevet. Recept za samoubistvo iz zasjede.
Da li ste pokušavali da držite dijete, i koje?
– Po meni, jedini put za čovjeka u ovakoj situaciji je da sam izvuče šve što može o svim djetama i svim principima ishrane, kao i o korjenu problema koji ima. Mislim da poznajem skoro sve djete. Djete rade za ciljanu grupu i za ljude čiji životi nisu ugroženi debljinom. Velika većina, ili skoro sve djete, su namjenjene za gubitak 5-10 kg, i najveći dio takvih dijeta su napravljene za žene. Takve djete izazivaju ogromne probleme muškarcima koji ih koriste. Takve djete su direktno kontraproduktivne svakom ko ima preko 25 kg viška. Djete dovode do jojo efekta. Djete unazađuju ljude. Djete daju lažnu nadu da ćete moći da skinete kile i onda bez promjene vašeg života da nastavite da radite pogrešne stvari. Poslje bilo kojeg programa i kad skinete višak totalno, u zavisnosti od stanja vašeg tjela, treba vam 2 do 3 godine da bi vaše tjelo prihvatilo novu težinu i da samo tjelo ne nastoji da se vrati na težinu koju ste imali godinama. Djete sa brzim učinkom su jako opasne za ljude sa ozbiljnim problemom pretjerane tjelesne težine. Držao sam razne djete i skidao oko 30 kg, a svaki put postajao sve teži i teži poslje njih. Čak i kad sam se mjenjao poslje djete, sve se vraćalo. Djete su Sizifov posao. Pogotovo kad mislite da je posle mršavljenja sve dobro, i nastavite život kao prije djete. Naravno, prvo pomalo, ali lako se vratite na isto. Pogotovo ako niste raskrstili sa problemima zbog kojih ste i upali u tu situaciju. Porazi kod vraćanja težine, iako ste se mučili, samo vas šalju dalje u ponor. Ne prerađujete šećer dobro, a potreban vam je za podizanje. Poslje podizanja padate još niže u rupu. Kada kažem šećer, ne mislim samo na slatkiše nego na većinu ugljikohidrata koji završe kao šećer i kao energetske bombe u vašem tjelu. Radite stvari, a onda ide sve na gore.
Napravite nam paralelu između vremena tokom kojeg držite dijetu, i onog tokom koga ne vodite računa o tome šta jedete?
– Ja, lično, više ne držim djete. Ja sam promjenio način ishrane i mjenjam svoj život. Mislim da je, za ljude sa ozbiljnim problemom gojaznosti, neophodno promjeniti život totalno. Morate znati sve o ishrani i o svemu što vam ulazi u organizam. Morate se odreći loših navika. Morate biti spremni na to. Ako niste spremni na to ne možete uspjeti. Nažalost, mnogi od nas to razumiju kad im doktori kažu da će umrjeti, i to vrlo brzo. Ako ste srećni i niste uništili zdravlje zauvjek, dobro je. Nažalost, većina oštetizdravlje prije nego što se osvjeste da tako ne može da se živi. Mnogi ni tada to ne shvate ozbiljno. Ne može se živjeti da ne vodite računa šta ćete da pojedete. Imate opasan po život problem i nemate slobodu da ne vodite računa, jer će vas to na kraju sigurno koštati života, a prije toga i mnogo drugih stvari.
Da li Vas je gojaznost nekada sputavala, i u čemu?
– Da. Gojaznost me je sputavala u mnogim stvarima. I sputava me i danas, jer još uvjek nisam dostigao svoj cilj. Lično sam imao mnogo sreće, vjerovatno više nego pameti, pa su mi neke stvari prolazile. Uz to te stvari su mi se događale u dobu kad sam bio već odrastao. Iste stvari sputavaju, jos više, mlađe ljude koji nisu stekli samopouzdanje u svom dotadašnjem životu. Srećom, živim u Holandiji, te sam mnogo puta bio i interesantan kao drugačiji. Gojaznost me je kažnjavala u poslu, u socijalnom životu, u mogućnosti da uživam u određenim sportskim aktivnostima sa prijateljima. Gojaznost me sprječava i u uživanju u hrani sa prijateljima. Jednostavno, svi smiju pojesti delikatese i popiti čašicu alkohola, ali ja to ne mogu sebi da priuštim. Gojaznost me je sputala da se bavim nekim stvarima koje obožavam, kao na primjer, takmičarskim granama automobilizma. Recimo, i kad sam mogao da stanem u karting, dvostrukoili trostruko lakši ljudi bi me pobjeđivali. A u mnogo godina nisam mogao ni da sjednem u karting. Na našim teritorijama, za razliku od Holandije, žene su mnogo negativnije prema debelim muškarcima, iako ja nosim svoju ličnost veoma dobro. Žene na Zapadu nisu time toliko opterećene.
Žene odećom pokušavaju da sakriju „kritične delove” tela. Da li je to slučaj i sa muškarcima?
– Nažalost, u društvu, barem u mom iskustvu, veća je diskriminacija prema debelim ženama, nego prema debelim muškarcima. Muškarci, koji drže do sebe, naravno oblače odjecu koja ih čini ljepšima. Nećete uvući košulju ili majicu u hlače, nećete nositi poprečne pruge, izbjegavaćete bjelu/svjetliju odjeću. I kao muškarac se možete fino zamaskirati.
Živite u Holandiji. Da li u toj zemlji ima gojaznih ljudi? Kakav je odnos društva prema gojaznima?
– Holandija je zemlja sa izrazito visokim ljudima, a pošto svi voze bicikle i bave se nekim hobijima i sportovima, ljudi su pretežno mršavi. Problemi se pojavljuju u novim generacijama, i kod njih se pojavljuje sindrom djece koja ne izlaze iz kuće i koja slave rođendane po McDonald-su. Ja nikad nisam osjećao direktnu diskriminaciju. E, sad, da li je to zato što sam muško, ili što izgledam kao neko koga je bolje ne dirati, ili što sam stariji, nisam siguran sto posto, ali bih samo naveo da je ovdje nivo tolerancije sigurno viši nego na našim teritorijama. Ovjde je skoro sve što odstupa od „normale” isto normalno. Sigurno ih takve stvari manje pogađaju i imaju veliku toleranciju.
Nakon svega što ste iskusili, vezano za borbu sa suvišnim kilogramima, šta je ono što biste poručili gojaznim osobama?
– Prvo, i najvažnije, raskrstite sami sa sobom. Sve dok niste svjesni da je gojaznost na istom nivou ovisnosti kao teška narkomanija, lažete sebe. Sve dok ne promjenite život nećete se rješiti gojaznosti. Dokle god vam je važno kakvog ukusa je to što jedete, još uvjek ste drogeraš. Shvatite da pretjerana gojaznost ubija. Čuvajte zdravlje dok ga imalo imate, poslje je kasno. Drugo, rješite stvari koje su vas utjerale u gojaznost. Kažite sami sebi šta je ono što vas uništava. Rješite taj problem bilo da se radi o stresu, poslu, vezi, ili imate neko nezadovoljstvo. Ako smršate, a to niste rješili, kilogrami će se vratiti. Rješavanje problema je ponekad i samo prihvatanje toga da se neke stvari ne mogu rješiti, i da zbog njih čovjek ne treba da se ubija. Treće, tražite pomoć. Ne samo od doktora. Tražite i istražujte sve o hrani, metabolizmu, mršanju. Najviše možete sami sebi pomoći. Jedino vi ste konstanta u cjelom problemu. Ljudi će vam pomoći i dati energije da izdržite, ali samo vi unosite hranu u vaše tjelo. Četvrto, idite na duge staze. Nemojte se nadati da ćete rješiti problem za dva mjeseca. Ne postavljate rokove. Idite na duge staze. Kada smršate morate ostati na istom nivou 2-3 godine samo da bi tjelo prestalo da veruje da je u krizi i da teži tome da se vrati na kilažu koju ste imali. Samim tim odbijte djete. Šta i ako mršavljenje traje 6 godina? Ako ništa ne radite bićete samo bolesniji kad prođe 6 godina. A ako radite bićete mnogo zdraviji, a vrjeme će i ovako i onako da prođe. Peto, nemojte koristiti dijete ako imate veliku gojaznost. Pogotovo ne one namjenjene za suprotni pol. Ženske djete ubijaju testosteron kod muškarca. To vam ubija brzinu metabolizma i takve djete (koje su i najčešće) vas nazaduju i oštećuju zdravlje. Isto tako, žene, ne koristite muške djete. Koristite dijetu ako imate samo mali višak težine. One zato služe. Ciljan projekt koji relativno kratko traje i skine male naslage. Poslje dijete pribegavajte umjerenosti u životu. Šesto, nađite program sa kojim ćete moći živjeti. Srdačno i iskreno preporučujem program Čigota. Ne, nije perfektan, jer neke tačke izgledaju staromodno u odnosu na najnovija istraživanja. Ali to ništa nije slučajno i ako se držite programa on stvarno pomaže. Niste gladni jer stalno jedete i nikada se životinja u vama ne probudi. Program podrazumeva i fizičku aktivnost, što samo poboljšava stvari. I, što je najvažnije, program donosi rezultate. Ja sam u prvih godinu skoro 50 kg smršao. U drugoj godini sam išao gore-dole sa kilogramima, ali samo mojom krivicom, jer sam dopustio da mi stres svakodnevnog života preuzme fokus sa mog zdravlja i moje borbe. Nisam unosio nezdrave produkte u svoje tjelo, ali sam malo po malo povećao ishranu. Trenutno imam 141,5 kg a imao sam 187.5 kg. Dvije godine i ide na bolje. Iako sam još jako težak, mjerama odjeće sam manji nego kad sam imao 125 kg. Ako ne možete na Čigota program, nađite nešto što možete i držite se toga. Kad nešto počnete, radite do kraja. Ne počinjite ako znate da nećete to da radite, ali onda budite svjesni šta vam je sudbina. Sedmo, nemojte da radite operacije ako je to ikako moguće. Mnogi zahvati uništavaju organizam, a poslje njih i onako morate na smanjenje i totalnu promjenu ishrane. Pa, zašto onda da kvarite zdravlje kad i onako morate da mjenjate život? Osmo, morate se adaptirati tokom procesa, jer nešto što radi u početku, staće da radi poslje prvog koraka. Dok nešto radi, to radi, i mršaćete. Ali, u određenom momentu ćete opet morati da mjenjate stvari. Sa 180 kg moja dnevna šetnja kući je bila 440 kcal. Ista šetnja sada je samo 200 kcal. 2000 kcal jela je nekada bilo dovoljno da pravi minus a sada je 2000 kcal previše za mene. Znači moraćete da podešavate balans. Deveto, ono najstarije što svi debeli mrze da čuju. Ono što uneseš moraš i da potrošiš. Izračunajte bazalnu potrebu za kalorijama. Unosite najviše toliko kalorija, ali onda pravite minus aktivnostima. Ako pravite minus smršaćete sigurno. Ako ne možete da šetate pravite minus hranom. Ako ste jako teški i jedete 5000 kcal smanjenje na 2000 i bez šetnje će vam praviti posao. Deseto, jedite često male obroke. Ako jedete pet puta dnevno nikada nećete probuditi životinju u sebi, te se nikada nećete ožderati. Najbolje je jesti na tri sata: doručak, voćna užina, ručak, voćna užina i večera. Jedanaesto, uobročite se. Odredite porcije i jedite samo to što ste uklopili u porciju. Kad završite porciju i još osjećate glad sačekajte 5-10 minuta i vidjećete da, u stvari, niste više gladni. Kada jedete iste obroke u isto vrjeme tjelo će da vam bude zahvalno i moći će da to i preradi. Neuredne količine i bez pauze između obroka onemogućuju tjelu da odradi što treba i unosi stres vašem organizmu. Dvanaesto, uredite vaš život. U smislu radite sve radnje u isto vrjeme svaki dan. U to spada jelo, spavanje, obavljanje nuždi i sve ostale neophodne dnevne radnje. Kad se sve radi u isto vrjeme postaknete tjelo na ritam i sve ide mnogo lakše. Trinaesto, nemojte misliti da imate vremena. Pogotovo ako ste mladi. Poslje je sve teže i teže, a i aktivnosti se teže rade. Život prođe brzo u čekanju, a ništa se ne napravi osim štete svom zdravlju. Ako ste mladi imate najveću šansu iako statistički mladi ljudi najčešće odustanu. Kad ste mladi, radi se brže i sve je lakše. Kad ste mladi vjerovatno ste i manje oštetili tjelo do sada. Iskoristite to. Četrneasto, unosite velike količine vode. Ovo je najvažnije od svega. Jedini put masti iz tjela je urin. Da bi mast odlazila iz tjela morate piti velike količine vode. Recimo ako ste teški 150 kg trebate piti 6-8 litara dnevno. Ovo pomaže samo ako uveče niste opteretili tjelo šećerom. Ako ste trenirali cjeli dan i pili 10 litara vode, i onda uveče pojeli slatkiše i/ili popili čašicu dvije alkohola, ćelije masti neće ispustiti mast u urin. Znojenje tokom treninga ne izbacuje masti. Izbacuje vodu i soli iz tjela. A treningom pravite mlječnu kiselinu u mišićima. Kada se kaže trening topi mast ili pretvara mast u mišiće to nije bukvalno rečeno. Mišićna masa pospješuje potrošnju kalorija, ali mast se izbacuje iz tijela putem urina, i to samo ako uveče niste opterećeni šećerom. Petnaesto, nemojte da žalite kada vidite da gubite mišićnu masu. Trening i mršanje to radi. Mišići postaju manji, ali jači. Naravno, to je kod vježbi za definiciju/kardio i gorenje kalorija, tada se radi sa malim opterećenjem mnogo ponavljanja, i takve vježbe rade na kvalitetu mišića, a ne na mišićnoj masi. Kad ne morate da nosite dvije osobe na sebi, ne trebaju vam noge kao balvani. Mišići su teži od sala, te ponekad, ako od treninga dobijete mišiće, nemojte se razočarati kad stanete na vagu i pokaže se da ste teži, a niste kršili način ishrane i mnogo ste trenirali. Samo ste teži zato što imate više mišića, a mast se smanjila. To je dobro jer više mišićne mase gori bolje kalorije i pravi vas zdravijim. Ali nije neophodno da se pretjera, jer niste body builder. Šesnaesto, ne unosite masti i ugljikohidrate zajedno To je kombinacija koja ubija tjelo. Sedamnaesto, znajte koja ulja i masti smijete i za šta da koristite. Za pečenje koristite kokosovo ulje i čak čistu svinjsku mast, ali u vrlo malim količinama, zato što ne mjenja svojstvo tokom grijanja. Za salate i ostalo koristite laneno ulje i ulje od koštica grožđa. Malo masti na mesu je dobro. Tjelo treba i masti, ali u umjerenim količinama. Osamnaesto, kravlje mljeko je za djecu srednjih godina i telad. Odraslima ne treba. Ako već trebate mlječne produkte pijte jogurt i kefir. To je manje masno i sadrži zdrave bakterije. Devetnaesto, ne unosite ugljikohidrate poslje aktivnih sati. Znači poslje 5-6 popodne ne unosite ugljikohidrate u tjelo. Jedite proteine i povrće. Pogotovo izbjegavajte šećer i alkohol poslje aktivnih sati. Dvadeseto, ne solite hranu. Izbacite so ili je totalno smanjite. Diže krvni pritisak, veže vodu u organizmu, te smanjuje izbacivanje masti, a i nagriza određena tkiva. Namirnice imaju svoju so, i ta kolicina koju ne možete da izbacite vam je najčešće dovoljna. Dvadest i prvo, ne unosite i ne koristite nikakve prerađivane produkte. Pripremajte sami hranu od primarnih namirnica. Znači bolje jedite meso nego viršle ili parizer, etc. etc. Dvadeset i drugo, kafa je super, ali svaka mala kafa zahtjeva da popijete extra čašu vode, ali ne bi trebalo uzimati nešto slatko uz kafu. Meni je lično bilo lakše da totalno izbacim kafu i ne ulazim u iskušenje, iako sam bio jako ovisan o kafi. Pijem čaj bez dodataka ili samo sa limunom. Uostalom, topla limunada ujutro je super za održavanje elektrolita u organizmu. Bez dovoljno elektrolita nervni sistem i mozak i ne rade baš dobro. Dvadeset i treće, mast je jako opasna u organizmu. To je opšte poznato, naravno. Ćelije masti se zabijaju u sve prostore gdje mogu. Mogu i da uzrokuju infekcije poslje operacija. Dvadeset i četvrto. Kila sala je deset do dvadeset kilometara krvnih kapilara. Zamislite koliko to opterećuje kardiovaskularni sistem. Dvadeset i peto. Skidanje kilograma oslobađa otrove akumulirane u salu. Zato pijte i još više vode 🙂 Srećno i dobrodošli u vaš novi i zdrav život! Počnite avanturu isplatiće vam se višestruko!