PROMENOM LOŠIH NAVIKA SAM SMRŠAO 100 KILOGRAMA – Intervju sa Vladimirom Lakićem
Svi koji su, u bilo kom trenutku u životu, pokušali da smršaju, znaju koliko je to teško, koliko je potrebno volje, samokontrole, odricanja, napora. Mnogi se trude, i ne uspevaju, da smršaju čak ni nekoliko kilograma. Vladimir Lakić (1972.god.) iz Beograda je uspeo da smrša čitavih 100 kilograma! Praktično se prepolovio, s obzirom na to da je njegova najveća telesna težina iznosila 200 kilograma. Nakon ostvarenog uspeha, kreirao je Program mršavljenja i balansirane ishrane, skrojen prema vašim potrebama, 70/30. Broj 70 % se odnosi na ishranu, a 30 % na vežbanje. Kroz taj program on, svojim klijentima, pomaže da smršaju, primenom načina razmišljanja i ponašanja koje je njega dovelo do mršavljenja. Na YouTube kanalu postoji video, u kome je izložio svoja znanja i iskustva, i koji je besplatan za gledanje.

Svojevremeno ste bili teški 200 kilograma. Kako je došlo do toga da se ugojite?

Ja ni danas ne znam šta je uzrok. Usput, negde, sam zaključio da je prauzrok svih poremećaja duboko u nama, i da je emocionalne prirode. Zašto bismo radili nešto što nije za nas dobro, ako nas neke nezdrave emocije ne navode na to? Zašto bismo jeli nešto što nema nikakvu nutritivnu vrednost ili nešto što nanosi štetu našem organizmu i telu, sem ako nam emocije nisu bolesne? Posledica nezdravih emocija je konzumiranje nezdrave i nepravilne hrane, i to u previše preobilnih obroka. U mom slučaju se radilo o brdima slatkiša, o mnogo vina i coca-cole, i to tokom dužeg vremenskog perioda. Dešavalo se da doručkujem, ručam i večeram po dva puta, a da između tih obilnih obroka uvek nešto grickam. Nakon prejedanja bih se osećao, da se žargonski izrazim, stondiran (stoned-izraz koji narkomani koriste nakon uzimanja narkotika). Bio sam kao anesteziran. Nefunkcionalan za bilo šta drugo, sem za gledanje u plafon.

Da li je, i u kolikoj meri, višak kilograma uticalo na vaš život?

Telo mi se bunilo i negodovalo zbog tolikog opterećenja, pa sam često osećao bolove, imao sam visok pritisak i aritmije. Sve sam to tumačio kao signale da bi trebalo nešto da preduzmem. Teško sam pronalazio garderobu za sebe, i uvek sam morao da slušam kako stolice, na kojima sam sedeo, škripe. Nisam imao problema sa nedostatkom samopouzdanja, a sve upućivane uvrede, kojih je bilo dosta, sam pokušavao da iskoristim za motivaciju. I ja sam se šalio na svoj račun, pa sam tako svoju tadašnju devojku predstavljao kao „svoju lepšu sedminu“, jer je imala 58 kg. Ipak, u jednom trenutku sam ozbiljno pogledao svoj odraz u ogledalu i rekao sebi da moram nešto da preduzmem.

Da li ste, pre uspešno završenog procesa mršavljenja, imali „istoriju držanja dijeta “?

Od 2006. godine sam pokušavao da redovno vežbam i zdravo se hranim, ali nisam uspevao da istrajem, da budem disciplinovan. Najviše zbog stresa i poslovnih obaveza. Moj posao je zahtevao odlaske u kafanu, gde je teško odabrati pravilno pripremljenu hranu i niskokalorično piće. Pravio sam greške pri određivanju prioriteta i organizaciji vremena. Takođe sam, težeći privremenim rešenjima, probao razne preparate za mršavljenje. U šali ponekad kažem da sam se ugojio od „gre’ote“, odnosno, od toga što sam jeo hranu da se ona ne bi bacila. Lako sam pristajao da budem nagovoren na to da uzmem „još samo malo“, i da verujem kako mi, od toga malo „neće biti ništa“.

Šta vas je motivisalo da započnete sa radikalnim procesom mršavljenja?

Uplašio sam se nasmrt! Naime, jednoga dana sam kolabirao, jer sam se stepeništem popeo do četvrtog sprata. Tada sam se ozbiljno uplašio, što me je navelo da, već narednog jutra, kupim sobni bicikl. Nakon toga sam počeo da radim na zdravim navikama i da učim o pravilnoj i zdravoj ishrani, o slušanju onoga što mi je telo govorilo. Bio sam veoma disciplinovan, nisam pribegavao nikakvim izgovorima, uvek sam pronalazio dovoljno vremena za vežbanje i za odrađivanje onoga što je bilo potrebno. Nisam se pitao da li mi se nešto dopada ili ne, već sam radio ono što je trebalo. Uspevao sam da ućutkam sve autosabotirajuće misli, o tome da li se toliki trud isplati, ili ne, hoću li istrajati, ili pokleknuti. Uvek sam imao u vidu da će mi rad na sebi garantovati dobro zdravlje.

Uspeli ste da smršate 100 kilograma. Opišite nam taj proces.

Moj jelovnik, tokom procesa mršavljenja, bi mnogi smatrali za jednoličan. Za doručak sam jeo pahuljice sa cimetom ili palačinke sa džemom (onim koji mogu da koriste i dijabetičari), ručak je bio standardan i sastojao se od parčeta mesa, male količine ugljenih hidrata i brda salate, a večerao sam uvek samo meso i salatu. Kada su fizičke aktivnosti u pitanju, njih sam najviše obavljao na sobnom biciklu. Motivaciju sam pronalazio u razmišljanju Novaka Đokovića, koji navodi da kada postignemo nešto imamo opciju da stanemo, ili da nastavimo da tragamo dokle možemo da stignemo. Većina ljudi prestane da radi na sebi kada postigne neki rezultat u mršavljenju, a ja sam poslušao Novaka i uvek tražio više od sebe. Prvo sam došao do 170 kg, pa do 140, pa do 108, pa do 92. Sve to je trajalo između dve i tri godine, uz mnogo učenja i mnogo načinjenih grešaka. Verujem da bih sada, sa prikupljenim znanjem, čitav proces mogao da sprovedem za godinu dana. Presudnim za svoj uspeh smatram to što sam istrajavao, što sam uvek nastavljao dalje, i nakon povremenih posustajanja. Dobro sam upoznao sebe, i spoznao šta je ono što me navodi na to da grešim, a šta me motiviše da uspem.

Šta vam je mršavljenje, pored gubitka kilograma, donelo?

Donelo mi je dobro zdravstveno stanje, zahvaljujući čemu već godinama nisam otišao kod lekara. Ne plaćam, čak, ni zdravstveno osiguranje, jer se oslanjam na ono što preventivno radim za sebe. Odlično se osećam, imao sam „slatku muku“ jer sam morao da promenim svu garderobu. Promenio sam životnu dinamiku, sada, tokom dana, uvek imam neku fizičku aktivnost. Bilo da sam kod kuće, ili na putu, uspevam da pronađem tih 45 minuta ili sat vremena za fizičku aktivnost. Dokazao sam sebi da je bilo koja transformacija moguća, i mislim da je to najveća vrednost mog uspeha. Taj princip, da je sve moguće, koristim u poslu i onome čime se bavim. Sve što sam naučio delim sa drugima, ponekad i kroz kritiku, rizikujući da me proglase za gnjavatora i daveža.

Kako se sada hranite? Da li ste još uvek na „nekom režimu“?

Uvek sam na nekom režimu. Bavim se hranom, pa uvek nešto isprobavam i kombinujem. Zadržao sam naviku da doručkujem pahuljice ili palačinke sa džemom bez šećera, da rano ručam neki ugljeni hidrat sa mesom i dosta salate, a da večeram meso, ribu, jaja i obavezno salatu. Imam redovan večernji trening, kombinujem crossfit i jogu, oko sat vremena dnevno. Kada sam na putu obično trčim, da bih video kako izgleda grad u kome se nalazim.

Kreator ste programa za mršavljenje 70/30. Šta su njegove karakteristike?

Karakteristika programa je, između ostalog, da se eliminiše iz ishrane sve što može da dovede do gojenja, kao i stvari od kojih naš organizam nema nikakvu energetsku tj. nutritivnu korist. Da bih naučio šta je to, proveo sam mnogo vremena proučavajući deklaracije prilikom kupovine po radnjama. Dakle, iz upotrebe se izbacuje beli šećer, gazirana pića, margarin, alkohol, proizvodi sa kvascem. Dozvoljene namirnice se jedu u određeno vreme, onda, kada je organizmu to najpotrebnije. Što se tiče fizičkih aktivnosti, uvek upozoravam da je važno pripremiti se za trening, kako bi on doveo do najboljih rezultata. Ima dosta ljudi kojima je moj program pomogao, a ja se radujem svaki put kada vidim da je neko uspeo da loše navike zameni onim koje su zdrave.

Vladimir Lakić

Leave a Reply

Your email address will not be published.

%d bloggers like this: